Biografija
Miroslav Brozović je rođen 26. avgusta 1917. godine u Mostaru. Fudbalsku karijeru počeo je u mostarskim klubovima JŠK i Zrinjski, a 1935. godine postaje član zagrebačkog Građanskog. Nakon završetka rata, prelazi u Fudbalski klub Partizan s kojim kao kapiten osvaja titulu i Kup Jugoslavije. U isto vrijeme, bio je i kapiten reprezentacije Jugoslavije, za koju je odigrao 17 utakmica.
Posljednju utakmicu za reprezentaciju, sa kapitenskom trakom oko ruke, odigrao je 25. avgusta 1948. godine, a samo osamnaest dana kasnije na sebi je nosio dres FK Sarajevo. Bio je to veliki šok u fudbalskoj javnosti. Mnogi nisu vjerovali da Miroslav Brozović, kapiten reprezentacije i Partizana, prelazi u Sarajevo, tim koji je tog ljeta ispao iz Prve lige. Ali Brozović je zaista stigao u ovaj mladi klub, zasukao rukave, te u dvostrukoj ulozi, kao trener i igrač, odveo Sarajevo u vrh jugoslavenskog fudbala.
Već u prvoj sezoni Brozović sa Sarajevom bez većih poteškoća osvaja Drugu ligu, a naredne godine i sjajno peto mjesto u Prvoj ligi. Kao fudbaler, za Sarajevo ja nastupao sve do 1953. godine, kada se zbog sve učestalijih povreda morao oprostiti od aktivnog igranja fudbala. Upisao je 77 zvaničnih nastupa i postigao 4 pogotka.
Iako kao igrač nije ostavio previše traga, kao trener jeste. Brozović je u čak pet navrata vodio ekipu Sarajeva s klupe, a sa 289 zvaničnih utakmica kao trener, dugo vremena je bio apsolutni klupski rekorder. Kada je u jesen 1952. doneseno pravilo da igrači ne mogu obnašati funkciju trenera, prvi put se povukao sa klupe, a nakon što je i zvanično donio odluku da okači kopačke o klin, u proljeće 1954. se vraća. Njegov drugi mandat na Koševu, ostao je upamćen po sjajnim igrama Sarajeva. Sarajevo je u periodu od 1954. do 1956. igralo možda i najljepši fudbal u Jugoslaviji. Posebno je to izraženo bilo u jesenjoj polusezoni 1954/55. koju je Brozovićev tim završio na visokom trećem mjestu. Sarajevo je te jeseni savladalo Dinamo, Hajduk, Zvezdu, pregazilo Željezničar sa visokih 6:1, a u duelu sa zagrebačkom Lokomotivom slavilo sa rekordnih 8:0, što je ostalo upisano kao najveća prvoligaška pobjeda tima sa Koševa.
Zbog sukoba sa rukovodstvom kluba, u januaru 1956. je napustio klupu, a odlazak legendarnog Mehe se itekako osjetio, jer je Sarajevo naredne godine ispalo iz Prve lige. Treći put na klupu se vratio u ljeto 1959. kada Sarajevo odvodi do šestog mjesta na tabeli, te plasmana u Srednjoevropski kup, što je bio prvi zvanični nastup u međunarodnim takmičenjima za naš klub. Ipak, najslavniji period Mehine trenerske karijere stigao je u njegovom četvrtom mandatu.
Ljeto 1966. godine bilo je veoma teško za bordo tim. Sarajevo je preko noći ostalo bez većine prvotimaca, te je bilo prinuđeno osloniti se na mlađe igrače, pa timu sa Koševa mnogi nisu davali šanse da ostane u Ligi. Rukovodstvo kluba je jedini spas vidjelo u Brozoviću, koji se prihvatio posla i napravio pravo čudo. Odveo je Sarajevo do prve šampionske titule, a ujedno je uspio stići i do finala Kupa Maršala Tita i četvrtfinala Srednjoevropskog kupa. Bila je to sezona iz snova. Bajka sa Koševa se nastavila u Kupu evropskih šampiona, ali bez njenog glavnog tvorca, Brozovića. Temperamentni Mostarac još jednom je došao u sukob sa upravom i napustio klupu. Peti i posljednji put Brozović je Sarajevo preuzeo u jesen 1969. godine, ali ovog puta nisu ostvareni neki zapaženi rezultati.
Ukupno je kao trener vodio Sarajevo u 289 zvaničnih mečeva, ostvarivši pri tome 125 pobjeda. Brozović je preminuo u rodnom Mostaru, 5. oktobra 2006. godine.
Mostar