Stadion



Na zahtjev Komiteta za fizičku kulturu Bosne i Hercegovine, u drugoj polovini 1947. godine pokrenuta je inicijativa za izgradnju stadiona Koševo, tačnije kompleksa sportskih terena. Za lokaciju izgradnje odabrana je dolina potoka Koševo u predjelu bivše livade zvane Ćurčić-Vila.

Izgradnja sportskih terena je povjerena Fiskulturnom društvu Sarajevo, čiji su članovi imenovani za nosioce projekta. U tu svrhu osnovana je Režimska komisija za čijeg je direktora imenovan bivši fudbaler Udarnika i Torpeda, a kasnije i sekretar FK Sarajevo, Izet Viđen. Uloga komercijalnog direktora pripala je članu Upravnog odbora FD Sarajevo Urošu Žariću, dok je za poslovođu radova imenovan Šefko Tuce. Odlukom Komisije, za radove na izgradnji, pored članova FD Sarajevo, angažovane su omladinske radne brigade sa komandantom Slavkom Pantelićem na čelu.

Čast da projektuju stadion Koševo pripala je dvojici arhitekata, Anatoliju Kirjakovu i Vasi Todoroviću, koji su vješto iskoristili prirodni amfiteatar doline Koševskog potoka kako bi napravili stadion ovalnog oblika.

IZGRADNJA STADIONA

U izgradnji stadiona su učestvovali brigadiri iz Sarajeva, Ilijaša, Vareša, Breze, Kaknja, Visokog, Banjaluke i mnogih drugih mjesta iz unutrašnjosti republike, a manje je poznato da su u akcijama izgradnje stadiona učestvovali i njemački zarobljenici iz Drugog svjetskog rata.

Prvi radovi su se odnosili na izgradnju montažnih baraka za smještaj i prehranu brigadira koji su dolazili izvan Sarajeva, a tek nakon toga se pristupilo zemljanim radovima. Za početak je bilo potrebno rekonstruisati Koševski potok, koji je tekao iznad Pionirske doline i na mjestu gdje je planiran stadion stvarao jezero. Brigadiri su uglavnom radili lopatama i krampama, a od mehanizacije su na raspolaganju imali tek jedan buldožer posuđen od GP "Put".

Tokom 1948. godine, koševska školjka je počela da dobija svoje prve konture. Brdoviti usjek sa zapadne strane iskorišten je za gradnju centralne tribine, dok se ostatak prostora za teren i tribine stvarao nanošenjem zemljišnih nasipa. Za izgradnju tribina, glavne lože i ograde dovezena je hrastovina iz Donjeg Vakufa, a glavni teren se ograđivao željezom sa Vrbanja mosta, te sa starih ograda kojeg su brigadiri skupljali po cijelom gradu.

Nakon nepune dvije godine od početka radova, 27. augusta 1949. godine stadion Koševo je napokon ugostio prvu utakmicu. Iako radovi još nisu bili ni blizu završetka, odigrana je međunarodna prijateljska utakmica između gradskih selekcija Sarajeva i Tel Aviva. Izabrana gradska selekcija, predvođena kapitenom Miroslavom Brozovićem, pred nešto manje od 20.000 gledalaca savladala je goste iz Izraela rezultatom 5:1. Tridesetak dana kasnije, 2. oktobra, na Koševu je odigrana i prva klupska utakmica. U prijateljskom susretu sastali su se Sarajevo i Željezničar, a oko 12.000 gledalaca moglo je uživati u kvalitetnoj partiji dva najuspješnija gradska kluba koja je završena sa miroljubivih 2:2.

Radovi na Koševu su trajali i narednih pet godina, ali je uprkos tome početkom 1950. godine rukovodstvo FK Sarajevo odlučilo preseliti u novi dom, pa je tako 12. marta 1950. odigrana i prva prvoligaška utakmica na Koševu kada su se u okviru drugog kola Prve savezne lige sastali Sarajevo i Crvena zvezda. Kako navode mediji, tog dana je na stadionu Koševo bilo prisutno gotovo 30.000 gledalaca, a gosti iz Beograda su slavili rezultatom 0:2. Radovi na glavnom stadionu su privremeno obustavljeni, obzirom da su tokom cijele proljetne polusezone na Koševu svoje utakmice igrali i Sarajevo i Željezničar, a umjesto toga pažnja se posvetila izgradnji pomoćnog terena. U junu 1950. godine nastavljeni su radovi na stadionu, koji su uključivali izgradnju atletske staze, potpornih zidova za produžetak tribina, te uređenje unutrašnjeg prilaznog puta za publiku. Istog ljeta završena je i izgradnja ostalih atletskih objekata, te podzemne kanalizacije na stadionu.

Tokom 1951. godine nastavljeni su radovi na izgradnji tribina, a u proljeće naredne godine započeta je i rekonstrukcija terena za igru, zbog čega se Sarajevo ponovo privremeno preselilo na Skenderiju. Na teren je nabačeno oko 2.500 kubnih metara humusa, čime je isti uzdignut za 16 cm. Izgrađena je i sopstvena pumpna stanica za održavanje travnjaka i čistoće kompletnog objekta, uređeni su prilazi stadionu, te instalirano stalno ozvučenje. U drugoj polovini 1952. godine dovršena je izgradnja još jednog pomoćnog terena, tribine kapaciteta 1.000 mjesta na prvom pomoćnom terenu, ali i drenaža potpornih zidova kako bi se spriječilo eventualno sklizanje glavnog terena, čime su ispunjeni uslovi za povratak Sarajeva na Koševo.

U ljeto 1954. godine Sarajevo se privremeno preselilo na Grbavicu, jer su započeli završni radovi na uređenju stadiona Koševo, čije su tribine u međuvremenu dobile svoj konačni oblik. Teren stadiona Koševo je preuređen i postavljena je specijalna belgijska trava, a završena je i rekonstrukcija atletske staze. Ispod terena instalirane su i vodovodne cijevi kako bi se obezbijedila potrebna vlažnost travnjaka. Druga faza radova odnosila se na tribine. Na centralnoj tribini je montirana željezna konstrukcija na koju su postavljena nova mnogo udobnija sjedišta, te je kapacitet stadiona Koševo iznosio 45.000 mjesta, od čega je 24.000 bilo sjedećih. Paralelno s tim radovima dovršena je i izgradnja upravne zgrade preko puta centralne tribine. U donjem dijelu zgrade izgrađene su svlačionice za ekipe i službena lica, dok je u gornjem dijelu smještena svečana loža, restoran, a instaliran je i novi razglas. Time su, nakon punih sedam godina završeni svi planirani radovi i koševski stadion je napokon dobio svoj konačni izgled. Prva utakmica na dovršenom stadionu odigrana je 17. oktobra 1954. kada su se u prijateljskoj utakmici sastale "A" selekcije Jugoslavije i Turske. Bila je to prva zvanična međunarodna utakmica na Koševu, a reprezentacija Jugoslavije je slavila sa ubjedljivih 5:1.

U narednih deset godina na glavnom objektu stadiona Koševo nije bilo većih radova, a između ostalog izdvaja se zamjena travnjaka koja je obavljena tokom ljetne prvenstvene pauze 1956. godine. Umjesto radova na glavnom stadionu, u ovom periodu dovršeni su radovi na izgradnji novih pomoćnih terena za fudbal i ostale sportove, te velikog parkinga iza upravne zgrade. U međuvremenu, 9. septembra 1960. godine osniva se društveno preduzeće Sportski centar Koševo koje preuzima upravljanje stadionom od Sportskog društva Sarajevo.

PRVA REKONSTRUKCIJA

Sarajevu je povjerena organizacija XXV Balkanskih atletskih igara, u septembru 1966. godine, što je označilo početak novih radova. Tako je u drugoj polovini 1964. godine započela rekonstrukcija s ciljem proširenja upravne zgrade i izgradnje novih svlačionica, a u proljeće naredne godine ručni semafor za mjerenje vremena i rezultata, zamijenjen je modernim električnim semaforom, prvim u Bosni i Hercegovini, a koji je u cijeloj Jugoslaviji do tada imao samo stadiona JNA u Beogradu.

U maju 1966. godine nastavljeni su radovi na rekonstrukciji stadiona. Krajem augusta, Koševo je postalo prvi stadion u BiH sa električnom rasvjetom. Postavljena su četiri stuba visine 46 metara na koje su radnici "Energoinvesta" instalirali 334 reflektora. Od toga 240 reflektora, jačine po 1.500 vati osvjetljavalo je samo teren, intenzitetom od 200 luksa po kvadratnom metru, dok su preostala 94 reflektora od po 1.000 vati jačine, osvjetljavali prilaze stadionu, parking, tribine i druge tehničke objekte u sklopu kompleksa. Na centralnoj tribini je izgrađena zgrada tehničke službe sa počasnom ložom. Radove na izgradnji ove zgrade izvodio je "ŽGP" Sarajevo. Objekat dužine 22 metra izgledao je zaista impresivno, a obzirom da se nalazio direktno na tribini, "lebdeći" izgled zgrade odisao je atraktivnošću. Unutar zgrade izgrađena je novinarska loža sa 42 mjesta, na kojima su se nalazili priključci za telefonsku vezu, zatim deset spikernica i dvije platforme za televizijske prijenose. Pored toga zgrada tehničke službe je posjedovala dvije teleprinterske ćelije, četiri stalne telefonske kabine, komoru za razvijanje filmova i pres-centar, a u donjem dijelu zgrade nalazila se svečana loža sa 80 mjesta. Prva fudbalska utakmica pod osvjetljenjem reflektora odigrana je 21. septembra 1966. godine, kada je u okviru Kupa Maršala Tita bordo tim savladao Romaniju rezultatom 9:1.

Uslijedio je period bez većih radova na samom stadionu, a ponovo se izdvaja tek zamjena travnjaka koja je u ljeto 1976. godine natjerala FK Sarajevo da se još jedanput nakratko preseli na Grbavicu. Krajem sedamdesetih godina objavljeno je da će grad Sarajevo najprije u septembru 1981. godine organizovati XL Balkanske atletske igre, a potom u februaru 1984. godine i XIV Zimske olimpijske igre. To je bio povod za razmišljanje o novoj, ovog puta potpunoj rekonstrukciji Koševa. Uprava Sportskog centra Koševo raspisala je konkurs za modernizaciju cjelokupnog kompleksa, a prvu nagradu osvojili su arhitekti Lidumil Alikalfić i Dušan Đapa, koji su zaslužni za današnji izgled stadiona Koševo.

DRUGA REKONSTRUKCIJA

Svoju posljednju utakmicu na "starom" Koševu, bordo tim je odigrao 30. novembra 1980. godine kada je u okviru 16. kola Prve savezne lige savladao Zagreb rezultatom 3:0, a već početkom 1981. godine startala je rekonstrukcija. Od starog stadiona zadržana je tek betonska konstrukcija centralnog dijela tribine, koja je iskorištena za izgradnju zapadne tribine novog Koševa. Ostatak tribina, uključujući i zgrade uprave i tehničke službe su u potpunosti srušeni, a njih su zamijenile tri nove tribine. Na istočnoj strani stadiona podignuta je nova istočna tribina, koja je umjesto dotadašnjih 10 redova, sada dobila 28 redova za stajanje. U podnožju tribine napravljene su nove moderne svlačionice za ekipe i službena lica, te tunel za izlazak fudbalera na teren. Ispred tribine su postavljene i nove natkrivene klupe za rezervne igrače i delegata. Iza golova su izgrađene sjeverna i južna tribina, koje su u blagom padu prema istočnoj strani, a koje se u prosjeku sastoje od 35 redova za stajanje. Kada je u pitanju zapadna tribina, ona je zadržala svoja 53 reda, s tim što je u potpunosti srušena zgrada tehničke službe, a nju je zamijenila nova svečana loža, dok su na vrhu tribine izgrađene 33 kabine za novinare. Dotrajale drvene konstrukcije za sjedenje zamijenilo je 17.715 novih plastičnih stolica koje su po uzoru na Olimpijski stadion u Minhenu bile zelene boje. Sve četiri tribine su dobile nova 22 ulaza sa stepeništem čime je publici uveliko olakšan pristup stadionu. Pored radova na tribinama, zamijenjen je i travnjak, postavljena nova atletska staza, a prostor između istočne i južne tribine iskorišten je za postavljanje novog električnog semafora. Kapacitet novog stadiona Koševo iznosio je 55.000 mjesta, od čega je 17.715 bilo sjedećih. Prvu zvaničnu utakmicu na novom stadionu Sarajevo je baš kao i 31 godinu ranije odigralo protiv Crvene zvezde. U uzavreloj atmosferi, pred više od 40.000 gledalaca, bordo tim je slavio rezultatom 2:1.

Dana 10. marta 1982. godine na novom Koševu je odigran i prvi sarajevski derbi na kojem je zabilježena i rekordna posjeta. Na prepunim tribinama, pred 55.000 gledalaca, Sarajevo je rezultatom 2:1 savladalo svog gradskog rivala. Tri godine kasnije, 23. aprila 1985. godine, zabilježena je identična posjeta, kada su se u sklopu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 1986. godine sastale reprezentacije Jugoslavije i Francuske. Bila je to ukupno šesta, ali prva takmičarska utakmica, koju je izabrani tim bivše države odigrao na najvećem stadionu u Bosni i Hercegovini.

Ipak, svojim punim sjajem, Koševo je zablistalo 8. februara 1984. godine kada su na njemu svečano otvorene XIV Zimske olimpijske igre, nakon čega je dobilo i novo zvanično ime, Olimpijski stadion Koševo.

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, stadion Koševo je pretrpio velika oštećenja. Pomoćni tereni su tokom rata pretvoreni u gradsko groblje, a fudbalsku loptu na centru glavnog stadiona zamijenili su helikopteri Armije RBiH, pomoću kojih su iz cijele BiH dovoženi ranjenici koji su bili liječeni u koševskoj bolnici. Ipak, 20. marta 1994. godine fudbalska lopta se ponovo zakotrljala koševskim travnjakom. Revijalni susret FK Sarajevo i selekcije UNPROFOR-a donio je nakratko dašak mira u opkoljeno Sarajevo. Bio je to samo uvod u prve zvanične utakmice koje su se u ljeto iste godine igrale u okviru prvog ratnog Prvenstva RBiH. U jesen 1995. godine startala je prva sezona Prve lige RBiH, a obzirom da je Koševo bilo jedini djelimično osposobljen stadion u gradu, na njemu su svoje utakmice igrala sva tri sarajevska prvoligaša (Sarajevo, Željezničar i Olimpik), ali i ostali klubovi iz nižeg ranga, pa je teren pretrpio teška oštećenja.

TREĆA REKONSTRUKCIJA

Stoga se u ljeto 1996. godine pristupilo novoj rekonstrukciji stadiona. Glavni inicijator obnavljana stadiona bio je dugogodišnji predsjednik Atletskog saveza BiH, Mehmed Sokolović. Pored njega, na čelu Organizacionog komiteta nalazili su se još i predsjednik Olimpijskog komiteta RBiH, Stjepan Kljujić, te predsjednik Odbora za izgradnju RBiH, Bakir Izetbegović. Renoviranje stadiona obavljeno je uz pomoć svjetske atletske organizacije IAAF-a, Međunarodnog olimpijskog komiteta, te gradova Rima i Barselone. U prvoj fazi radova u potpunosti je zamijenjen travnjak, a busenje za novi teren donirao je grad Rim. Obnovljena je i atletska staza, sa svim pratećim objektima potrebnim za kraljicu sportova, a provedene su i nove elektro i PTT instalacije. Uz dobrovoljnu pomoć italijanskih vojnika iz reda IFOR-a, uređene su tribine, te obnovljene svlačionice, dok su na raščišćavanju atletske staze radili belgijski i rumunski inžinjerci IFOR-a. Prva faza radova završena je početkom septembra, kako bi stadion bio spreman za IAAF atletski miting solidarnosti, koji je održan 9. septembra 1996. godine. Obzirom da je sve do aprila naredne godine Sarajevo svoje domaće utakmice igralo na Grbavici, prva fudbalska utakmica na novom travnjaku odigrana je 6. novembra 1996. godine, kada su se u prijateljskoj utakmici susrele repezentacije Bosne i Hercegovine i Italije.

U narednoj fazi rekonstrukcije, krajem marta 1997. godine postavljeno je novih 7.084 plastičnih stolica na istočnoj tribini, dok su klupe za službena lica i rezervne igrače prebačene su na prostor ispod zapadne tribine. Fudbal se nakon pet mjeseci vratio na Koševo, 2. aprila 1997. godine kada je reprezentacija Bosne i Hercegovine odigrala svoju prvu takmičarsku utakmicu na našem najvećem stadionu. U sklopu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 1998. godine, na Koševu je gostovao nacionalni tim Grčke. Dvije sedmice kasnije, na Koševo se vraća i bordo tim, a u prvoj utakmici na obnovljenom stadionu Sarajevo je sa minimalnih 1:0 savladalo gradskog rivala, tim Željezničara.

U maju iste godine počelo je i postavljanje stolica, najprije na sjevernoj tribini, a potom početka augusta i južnoj. Postavljeno je još dodatnih 10.750 stolica, čime je smanjen kapacitet stadiona na 35.550 sjedećih mjesta. Koševo je tako postalo prvi stadion u BiH sa svim sjedećim mjestima. Pored stolica, u augustu 1997. godine dovršena je i zamjena reflektora na sva četiri stuba, te je 20. augusta 1997. godine odigrana i prva poslijeratna noćna utakmica kada je reprezentacija BiH u sjajnoj atmosferi savladala Dansku rezultatom 3:0. Kompletan proces rekonstrukcije stadiona Koševo zaokružen je u maju 1998. godine, kada je djelimično osposobljen i stavljen u upotrebu električni semafor.

Period od narednih petnaest godina nije donio nikakva veća ulaganja u sam stadion. Od radova na glavnom stadionu izdvajaju se zamjene dijela stolica na istočnoj tribini u februaru 2000. godine, kada je bordo stolicama ispisan natpis "SARAJEVO", farbanje stepenica i zaštitnih ograda u ljeto 2004. godine, postavljanje zaštitne ograde ispred istočne tribine u oktobru iste godine, te djelimično obnavljanje svlačionica i mokrih čvorova na stadionu u nekoliko navrata.

U tom periodu dogodilo se i nekoliko bitnih događaja. Javno preduzeće "Centar za sport i rekreaciju", koje se ranije zvalo "Sportski centar Koševo", krajem 2002. godine je odlukom osnivača, općine Centar, organizovano kao Javna ustanova "Centar za sport i rekreaciju". CSR je dana 6. juna 2003. godine raspisao konkurs za koncesiju stadiona Koševo. Iako je FK Sarajevo u tom trenutku bio jedina potencijalno zainteresovana strana za ovaj javni poziv, jasno navedeni uslovi konkursa da aplikanti ne smiju imati postojeća dugovanja prema JU CSR i Općini Centar, kao njenom osnivaču, eliminisali su bordo klub u startu, pa je tako propala ideja da FK Sarajevo ponovo preuzme upravljanje stadionom Koševo. Također, u oktobru 2004. godine napokon je usvojena inicijativa za promjenu imena stadiona Koševo, te naš najveći stadion od tada nosi zvanični naziv Olimpijski stadion "Asim Ferhatović Hase", u spomen na legendu bordo kluba.

Pod pokroviteljstvom Vlade Kantona Sarajevo, u junu 2008. godine na pomoćnom terenu 3 postavljena je podloga sa vještačkom travom, a u maju naredne godine isti teren je dobio i reflektorsko osvjetljenje. Četiri mjeseca kasnije završeno je obnavljanje i pomoćnog terena 2, gdje je pored terena sa vještačkom travom, osposobljena i tribina sa sjedećim mjestima. U aprilu 2016. godine i ovaj teren je osvjetljen čime je u potpunosti završen proces modernizacije pomoćnih terena stadiona Koševo.

ČETVRTA REKONSTRUKCIJA

Nakon što je Koševo godinama plesalo po ivici dobijanja licence za međunarodne utakmice, u proljeće 2011. godine stigao je prvi šamar od UEFA-e. Zbog nepostojanja stolica sa naslonom, krovna kuća evropskog fudbala zabranila je upotrebu zapadne tribine na evropskim utakmicama, pa su Sarajevo i Željezničar bili prinuđeni igrati evropske utakmice na stadionu prepolovljenog kapaciteta, što je donijelo velike finansijske gubitke za oba kluba. Ista sutuacija se ponovila i idućeg ljeta, da bi tek u oktobru 2012. godine startao projekat zamjene stolica. U prvoj fazi projekta, kojeg su finansirali NSBiH i Općina Centar, postavljeno je 12.000 novih stolica sa naslonom. U maju 2014. godine završeno je i postavljanje dodatnih 2.500 stolica na zapadnoj tribini, te zamjena oštećenih bordo stolica na istočnoj, novim zelenim stolicama. Tako je u potpunosti završen proces zamjene neadekvatnih i oštećenih stolica na cijelom stadionu, čime je ukupni kapacitet Koševa smanjen na 32.500 sjedećih mjesta.

PETA REKONSTRUKCIJA

Posljednja rekonstrukcija stadiona izvršena je u drugoj polovini 2018. godine. Najprije je tokom ljeta u potpunosti zamijenjena reflektorska rasvjeta. Sredstvima koje su obezbijedile Općina Centar i Vlada Kantona Sarajevo, postavljeno je 256 novih reflektora (64 po stubu) intenziteta 1.500 luksa, te su tako ispunjeni najstrožiji uslovi koje zahtijevaju UEFA i FIFA za odigravanje službenih međunarodnih utakmica. Krajem godine nastavljeni su radovi na obnovi stadiona, a u sklopu priprema za održavanje EYOF-a 2019, čije je otvaranje planirano upravo na Olimpijskom stadionu. U novembru 2018. na prostoru starog električnog semafora, postavljen je novi LCD displej. Zamijenjeno je 300 stolica u VIP loži, rekonstruisana nadstrešnica iznad iste, kao i službeni ulaz na stadion, a dograđene su i klupe za rezervne igrače i službena lica, a uspješno je uspostavljena i centralna soba za upravljanje sistemom sigurnosti. Time je završen proces uređenja stadiona za svečani čin otvaranja EYOF-a koji je održan 10. februara 2019. godine.

Tokom ljeta 2019. godine, iz UEFA-e je stigla još jedna loša vijest. Zbog neuslovnosti, Koševo nije dobilo licencu za organizaciju utakmica trećeg pretkola UEFA-inih klupskih takmičenja, pa je FK Sarajevo prvi put u svojoj historiji bilo prinuđeno igrati jednu međunarodnu utakmicu izvan svog stadiona, dočekavši bjeloruskog prvaka, tim BATE Borisova na zeničkom Bilinom polju. Stoga se može reći da je u ovom trenutku sudbina stadiona Koševo poprilična nepoznanica. Iz godine u godinu, stadion je sve neuslovniji, a rekonstrukcija nekadašnjeg ponosa bosanskohercegovačkog sporta već odavno samo je mrtvo slovo na papiru.

STATISTIKA I ZANIMLJIVOSTI

Tačan broj utakmica koje su odigrane na koševskom stadionu je nemoguće utvrditi, ali se ta cifra zasigurno mjeri u broju od nekoliko hiljada, što zvaničnih, što nezvaničnih utakmica. FK Sarajevo je na Koševu do danas odigrao preko 1.500 utakmica.

Kada su u pitanju utakmice međunarodnog karaktera, reprezentacija Jugoslavije na Koševu je odigrala ukupno sedam utakmica, dok je nacionalni tim Bosne i Hercegovine u 30 navrata bio domaćin na istom stadionu. Pored toga, odigrane su i desetine utakmica mlađih reprezentativnih selekcija najprije Jugoslavije, a potom i Bosne i Hercegovine.

Na Koševu su gostovali mnogi slavni evropski i svjetski klubovi, prije svega Manchester United, Real Madrid, Inter, Santos, Nacional, Hamburger SV, Anderlecht, Borussia Monchengladbach, Newcastle United, Dynamo Kijev, Paris Saint Germain, Olympiakos, Celtic i mnogi drugi. Koševskim travnjakom su u proteklih sedam decenija prodefilovale mnoge zvijezde evropskog i svjetskog fudbala, a svojim čarolijama sarajevsku publiku su imali priliku očarati između ostalih i Pele, Lav Jašin, George Best, Michel Platini, Sandro Mazzola, Paolo Maldini, Peter Schmeichel, Iker Casillas, Raul, Roberto Baggio, Alan Shearer, Thierry Henry, Karim Benzema.

Od drugih sportskih događaja svakako se izdvajaju otvaranja XIV Zimskih olimpijskih igara iz 1984. godine i EYOF-a 2019. godine, organizacija Balkanskih atletskih igara iz 1966. i 1981. godine, kao i IAAF atletski miting solidarnosti 1996. godine, a na stadionu su se dugo vremena održavala i sva državna prvenstva u atletici.

Kada su u pitanju ostali događaji, najviše se pamte posjete Pape iz aprila 1997. i maja 2015. godine, kao i nezaboravni koncerti, među kojima se svakako izdvaja koncert irskog rok benda U2, kao i nastupi regionalnih zvijezda poput Dine Merlina, Bijelog dugmeta, Zdravka Čolića i drugih.

0:0

Kup, Četvrtfinale
Gradski stadion, 28.02.2024.