Neviđena fudbalska euforija zahvatila je cijelu Jugoslaviju u proljeće 1982. godine. Kako se bližilo ljeto i Svjetsko prvenstvo koje se trebalo odigrati u Španiji, tako je i fudbal sve više postajao tema broj 1 u državi, a veliko uzbuđenje prenijelo se i na domaće prvenstvo. Upravo zbog nadolazećeg Mundijala, utakmice Prve savezne lige igrale su se u ubrzanom ritmu, sa dosta "neredovnih" kola, kako su se u javnosti nerijetko nazivala kola koja su igrana tokom sedmice, umjesto vikenda. Jedno od takvih bilo je i 22. kolo koje se igralo u srijedu, a koje je donijelo najveći derbi bh. fudbala. Nakon dugo vremena, oba sarajevska rivala nalazila su se u gornjem dijelu tabele, u direktnoj borbi za izlazak na evropsku scenu. Željezničar je bio na visokom drugom mjestu na tabeli, sa tri boda zaostatka za vodećim Dinamom, dok je Sarajevo bilo dosta slabije plasirano, ali sa izglednim šansama za proboj u sami vrh. Povratak Safeta Sušića iz JNA vratio je vedrinu iznad koševskog stadiona, a kako je odmicala proljetna polusezona, tako je Sarajevo igralo sve bolje i bolje, što je na kraju rezultiralo plasmanom na čevrto mjesto i novim izlaskom na evropsku scenu. Kasnije će se ispostaviti da je upravo ovaj derbi bio ključni u pohodu bordo tima na Kup UEFA, budući da je Sarajevo završilo na tabeli za jedan bod ispred svog gradskog rivala.

Bio je to prvi derbi na novom Koševu, koje je šest mjeseci ranije otvorilo svoje kapije nakon potpune rekonstrukcije. Novi, prošireni kapacitet stadiona Koševo, omogućio je rukovodstvu Sarajeva da u slobodnu prodaju pusti do tada rekordnih 45.000 ulaznica. Iako je procijenjeno da kapacitet stadiona nakon rekonstrukcije iznosi 54.000, iz FK Sarajevo su pojasnili da je pušteno 9.000 karata manje u prodaju, a kao razlog su naveli da postoje ljudi sa godišnjim ulaznicama, kao i da će biti određeni broj besplatnih ulaznica, ali i to da se računa na to da postoji mogućnost da će jedan dio gledalaca ući na stadion bez karte?!

Krcate tribine koševskog stadiona kao nikada ranije

I zaista, tako je i bilo. Već od podneva, rijeke ljudi su se krenule slivati prema stadionu Koševo iz svih pravaca. Iz FK Sarajevo su nakon meča saopštili da su prodate rekordne 42.023 ulaznice, ali nikada nećemo saznati koliko je zaista ljudi bilo prisutno tog dana na tribinama. U gotovo svim izvještajima je ostala zapisana maksimalna brojka koju je stadion mogao primiti - 55.000, ali mnogi su skloni vjerovati da je na tribinama bilo daleko više ljudi od te cifre. Uprkos tome što su postojali veliki izgledi da takva prenapučenost dovede do ozbiljnijih posljedica, pa čak i do tragedija kakve su godinama kasnije viđene na Heyselu ili Hillsboroughu, na svu sreću sve je prošlo bez većih incidenata. Istina, tokom utakmice je na par mjesta ograda na dnu tribine popustila, pa se u jednom trenutku oko 300 ljudi našlo pored terena, ali osim desetak lakše povrijeđenih, ozbiljnijih problema nije bilo.

Stoje: Sušić, Janjuš, Radeljaš,Vidović, Ferhatović, Hadžibegić.
Čuče: Pašić, Teskeredžić, Božović, Kapetanović, Lukić.
* fotografija retuširana uz pomoć vještačke inteligencije

I dok su ljudi još pokušavali ući na već prepun stadion od kojih mnogi čak i sa kupljenim ulaznicama, sudija Šoštarić je u zakazano vrijeme dao znak za početak utakmice. Sarajevo je od samog starta preuzelo terensku inicijativu, a već u drugoj minuti Želimir Vidović se našao u odličnoj prilici, ali nije bio dovoljno precizan. U 18. minuti, novo uzbuđenje na tribinama. Kapiten bordo tima, Safet Sušić, izvodi slobodan udarac. Bio je to izuzetno snažan šut, kojeg je golman Šujica ispratio samo pogledom, ali umjesto u mreži, lopta je završila na spoju stative i prečke.

Tek nakon pola sata igre bude se i gosti sa Grbavice, koji su iz praktično prve prilike na utakmici stigli do vodstva od 0:1. Brz napad plavih krenuo je od Baždarevića, koji u kaznenom prostoru Sarajeva pronalazi Bahtića, a ovaj bez mnogo oklijevanja šalje loptu na penal prema Nikoli Nikiću. Lijevo krilo Željezničara šutira u padu sa desetak metara i pogađa mrežu nemoćnog Slobodana Janjuša za erupciju oduševljenja na dijelovima tribina obojenih u plavu boju.

Nijaz Ferhatović zaustavlja Edina Bahtića

Drugo poluvrijeme počelo je prilikom Željezničara, koju je imao Vlaški u 47. minuti, kada ne koristi dobar centaršut Baždarevića, te iz izgledne pozicije glavom šutira preko Janjuševog gola. A onda je na scenu stupio najbolji fudbaler Jugoslavije - veliki Safet Sušić. Za samo pet minuta, velemajstor sa Koševa je potpuno preokrenuo utakmicu i doveo svoju ekipu u vodstvo. On je prvo u 53. minuti primio jednu loptu na svojoj polovini, oslobodio se svojih čuvara, a potom nakon što je pretrčao preko 50 metara sa loptom u nogama, te odigrao dupli pas sa Muhidinom Teskeredžićem, preciznim udarcem lijevom nogom sa vrha šesnaesterca pogađa donji desni ugao Šujicine mreže za 1:1.

Slavlje domaćih navijača se još nije ni stišalo, a Sarajevo je došlo i do potpunog preokreta. Ponovo je u glavnoj ulozi bio Sušić. Lukavo izvodi slobodan udarac i pored živog zida upošljava Vidovića, koji bježi odbrani Željezničara i preciznim udarcem sa deset metara pogađa za 2:1. Popularni Keli se tako iskupio za promašaj na početku utakmice postigavši, kako će se kasnije ispostaviti, ključni pogodak, ne samo na meču, nego i u borbi za Kup UEFA.


I nakon vodećeg gola, ekipa Sarajeva je kontrolisala utakmicu. Bordo tim je propustio nekoliko dobrih prilika da poveća prednost, dok je s druge strane Željezničar tek u samom finišu utakmice uspio zaprijetiti preko Baždarevića, ali je rezultat ostao nepromijenjen. Bordo tim je tako stigao do prve pobjede u gradskim derbijima nakon više od tri i po godine čekanja, tačnije nakon augusta 1978. godine i trijumfa na istom stadionu rezultatom 2:0. Sarajevo se nakon ove pobjede našlo na šestom mjestu i potpuno ravnopravno se uključilo u borbu za sami vrh, dok je Željezničar praktično ostao bez izgleda za šampionsku titulu, budući da je prednost zagrebačkih plavih sada iznosila velikih pet bodova.

Izvještaj, sastave, video i 15 fotografija sa ove utakmice možete pogledati ovdje.