Izvještaj

Zbog mundijala koji se održavao tog ljeta u Švajcarskoj, odlučeno je da drugi dio sezone počne ranije nego inače, a to je prouzrokovalo dosta problema sa uslovima za igru na većini stadiona širom države. Sarajevo je tako ekipu Osijeka dočekalo na snijegom prekrivenom terenu, a dodatni problem stvarala je i činjenica da je nakon desetak minuta od početka utakmice snijeg ponovo počeo padati.

Ipak, to nije omelo fudbalere oba tima da pruže izuzetno dobru fudbalsku partiju u prvom poluvremenu. Sarajevo se od samog starta utakmice opredijelilo za kombinatoriku, što je na takvom terenu ispočetka izgledalo kao nemoguća misija, dok su s druge strane gosti iz Osijeka igrali dugim loptama, preskačući igru, pa su u nekoliko navrata ozbiljnije uspjeli ugroziti gol Drage Ančića.

Brozovićev tim je došao u vodstvo u 22. minuti utakmice, a strijelac za Sarajevo bio je kapiten Franjo Lovrić. Samo deset minuta kasnije, Marcel Žigante uspio je udvostručiti prednost svog tima. Osječani su četiri minute prije odlaska na odmor, preko Pintarića, smanjili na 2:1 i vjerovatno nisu mogli ni naslutiti kakva ih katastrofa čeka u nastavku meča.

Kada je novosadski sudija Terzin dao znak za početak drugog poluvremena, uslijedila je rapsodija domaćih fudbalera. Igrom kratkih pasova, igrači Sarajeva su bez većih poteškoća dolazili u šansu za gol, a već u prvoj minuti nastavka Đuro Lovrić pogađa za 3:1. Sve dileme oko pobjednika riješene su u samo dvije minute igre, u rasponu od 57. do 58. minute, kada najprije Žigante, a potom i mlađi Lovrić postižu svoj drugi pogodak na utakmici za visokih i nedostižnih 5:1. Tačku na ovaj susret stavio je mlađi Lovrić, dvadeset minuta prije kraja pogotkom iz penala za konačnih 6:1.

Ubjedljivom pobjedom, Sarajevo se probilo do osme pozicije na tabeli, a pored trojice strijelaca, braće Lovrić i Žigantea, dobrom igrom istakao se i povratnik u redove tima sa Koševa, Nerćes Novo, koji je bio glavni pokretač svih akcija domaćeg tima, čime je pokazao da će predstavljati veliko pojačanje u finišu sezone.