Izvještaj

Za fudbalere Sarajeva, sezona 1966/67. bila je poput najljepše bajke. Sarajevo je suvereno gazilo prema prvoj šampionskoj tituli, a sa podjednakim uspjesima se takmičilo i u Kupu, gdje je po treći put u svojoj historiji stiglo do plasmana među četiri najbolja tima. Za razliku od prethodna dva polufinala, kada je Sarajevo bilo eliminisano od Naših Krila, a potom i Crvene zvezde, ovog puta sreća se osmjehnula bordo momcima.

Oko 35.000 vatrenih navijača ispunilo je tribine koševskog stadiona, a ni povremena kiša nije pokvarila prelijepi ambijent u ovoj noći. Sarajevo je od samog starta krenulo ofanzivno, a prvu priliku propustio je Vahidin Musemić u 14. minuti. Deset minuta kasnije, tribine su proključale. Kapiten Mirsad Fazlagić je odlično probio po desnom krilu, uputio oštar i precizan centaršut na koji su u isto vrijeme krenuli Boško Antić i golman gostiju Ćurković. Krilni napadač Sarajeva nije uspio uputiti udarac prema golu, ali je ipak omeo Ćurkovića kojem lopta ispada iz ruku, a u pravoj gužvi koja je nastala najbolje se snalazi Musemić koji snažnim udarcem pogađa praznu mrežu Partizana za 1:0.

Ostatak prvog poluvremena je protekao u nešto mirnijem tonu, da bi drugih 45 minuta donijelo pregršt uzbuđenja pred oba gola. Partizan je krenuo svim silama naprijed, a ni Sarajevo se do samog finiša i posljednjih desetak minuta nije branilo, nego je tražilo priliku za novi pogodak kojim bi riješilo pitanje pobjednika. Antić, Prljača, Musemić s jedne, te Hasangić, Vislavski i Rašović s druge strane propustili su nekoliko izglednih prilika, ali se rezultat nije mijenjao, te je bilo izvjesno da će Sarajevo po prvi put zaigrati u finalnom meču Kupa Maršala Tita.

Kada su se reflektori Koševa ugasili, tribine su i dalje ostale ispunjene, a navijači bordo tima su bakljama i raketama obasjali nebo iznad Koševa i dostojanstveno proslavili jedan od najvećih uspjeha u klupskoj historiji.