Podaci

Ime i prezime	Lav Mantula
Pozicija	Odbrana
Datum rođenja	08.12.1928.
Mjesto rođenja	Sarajevo
Datum smrti	01.12.2008.
Mjesto smrti	Cirih
Debi	Torpedo - Bratstvo 6:0 (03.11.1946.)
Broj nastupa	90
Broj golova	3

Biografija

Rođen je 8. decembra 1928. godine u Sarajevu. Pred sami kraj rata, iako još maloljetan, postao je partizanski kurir, a čim se rat završio, uniformu je zamijenio sportskom opremom. Iako je bio izuzetno talentovan za zimske sportove, prije svega skijanje i klizanje, njegova najveća ljubav je bila fudbalska lopta. Odmah po osnivanju Udarnika, pristupio je njihovim redovima, ali se tamo nije dugo zadržao. Skupa sa Nerćesom Novom, napustio je Udarnik i pristupio redovima gradskog rivala, Slobode. Sa samo 17 godina postao je standardni prvotimac Slobode, igrajući na poziciji halfa. Sloboda je uskoro postala Torpedo, a potom Sarajevo, ali dres sa brojem 4 je i dalje bio rezervisan isključivo za Lelu, kako su ga od milja zvali saigrači. Bio je preteča modernih defanzivaca, veoma okretan i brz, sjajan tehničar, koji se nije libio organizovati napade sa svoje polovine. Dobre igre u dresu Sarajeva, s kojim je dva puta ulazio u Prvu saveznu ligu, nisu mogle ostati neprimjećene. Klubovi velike četvorke su konstantno tražili način kako da ga dovedu u svoje redove, a najbolja nagrada stigla je u oktobru 1950. godine kada ga je selektor Milorad Arsenijević uvrstio na reprezentativni spisak za prijateljsku utakmicu sa Austrijom. Mantula je tako postao prvi fudbaler Sarajeva koji se našao na reprezentativnom spisku, ali je poraz Jugoslavije u Beču odgledao sa klupe za rezervne igrače. Iste godine, bio je gost BSK-a na internacionalnoj turneji, gdje je oduševio svojim igrama čelnike italijanske Atalante, koji ga na kraju ipak nisu uspjeli ubijediti da napusti Sarajevo i Jugoslaviju.

Naredna 1951. godina, donijela je novu ofanzivu vodećih jugoslavenskih klubova, a najuporniji je bio Dinamo, koji je bez znanja čelnika Sarajeva, pred kraj godine uspio isposlovati njegov prelazak u Maksimir. Tako je Mantula krajem 1951. godine prešao u redove Dinama, a kuriozitet je bio da je upravo on bio jedan od krivaca za Dinamovo neosvajanje titule te godine. Sezona se tada igrala po principu proljeće-jesen, a tri kola prije kraja Dinamo je imao pet bodova više od Crvene zvezde, kada je krajem oktobra na Maksimiru gostovalo upravo Sarajevo. Zagrebački plavi trebali su pobjedu kojom bi i teoretski ovjerili osvajanje šampionske titule. Sve je bilo spremno za veliko slavlje, ali ga je pokvario upravo Mantula koji je bio najbolji pojedinac u velikoj pobjedi Sarajeva od 3:1. Dinamo ni u posljednja dva kola nije uspio doći do pobjede, pa je titula umjesto u Zagrebu, po prvi put završila u vitrinama Crvene zvezde.

Nedugo nakon toga, Lelo je prošao u redove Dinama. Uzalud su bili protesti Sarajeva, koje nije uspjelo vratiti u svoje redove ovog sjajnog igrača. FSJ je ostao nijem na zahtjeve tima sa Koševa o poništenju ovog transfera, a jedina utjeha bila je suspenzija, zbog koje je Mantula morao sačekati više od 6 mjeseci na svoj zvanični debi u dresu Dinama. Na Maksimiru se zadržao tri godine, gdje je također bio standardni prvotimac, a sa Dinamom je 1954. godine osvojio titulu prvaka Jugoslavije, da bi u septembru napokon debitovao i za reprezentaciju Jugoslavije. Mantula je tako postao prvi Sarajlija koji je zaigrao za državni tim, nakon Drugog svjetskog rata.

Poslije Dinama, tri godine je nosio dres Zagreba, da bi 1958. godine karijeru nastavio u Švajcarskoj, gdje je s mnogo uspjeha nosio dresove Servettea i Siona. U posljednjoj sezoni u Sionu, obnašao je funkciju trenera-igrača, a po završetku igračke karijere nastavio se baviti trenerskim poslom u švajcarskoj ligi. I nakon odlaska u penziju, ostao je da živi u Cirihu, gdje je i preminuo 2008. godine.

Pored sjajnih igara, Mantula je u historiji tima sa Koševa ostavio neizbrisiv trag jednim zanimljivim događajem. Naime, u ljeto 1962. godine, voljom žrijeba je određeno da Sarajevo bude u istoj grupi Rapan kupa sa Servetteom, čiji je kapiten bio upravo Mantula. Nakon utakmice na Koševu, Mantula je posjetio klupske prostorije, te je u razgovoru sa čelnicima kluba predložio da Sarajevo preuzme boju dresova od Servettea. Njegova ideja se dopala svima u klubu, pa je na narednoj sjednici klupske skupštine donesena historijska odluka, da Sarajevo odabere bordo za svoju stalnu klupsku boju. Originalni prijedlog, boja truhle višnje, se nije baš dopala rukovodećim ljudima, koji nisu bili sigurni kako će nešto "truhlo" biti prihvaćeno kao standard u tadašnjem sistemu, pa je ipak odlučeno da se boja nazove svojim pravim imenom - bordo. Sarajevo je, tako odbacilo bijele i svijetlo plave dresove, te prihvatilo novi identitet i zauvijek postalo bordo tim.