Izvještaj

Već od samog početka utakmice, fudbaleri obje ekipe potrudili su se da pokažu gledaocima, kojih se na tribinama okupilo preko 20.000, kako su napravili pravi potez dolaskom na ovaj meč. I Sarajevo i Hajduk su zaigrali otvoreno, sa željom da se nadigravaju, a prvu priliku na meču imao je Predrag Pašić u trećoj minuti, kada je nakon kombinacije sa Safetom Sušićem, snažno šutirao sa vrha šesnaesterca, ali je lopta otišla za koji centimetar od stative Hajdukovog gola. Pet minuta kasnije, isti dvojac je kreirao novo uzbuđenje pred Pudarovim golom. Sušić je sjajnim pasom izbacio cijelu odbranu gostiju, a Pašić se našao sam na nekih 7-8 metara od Hajdukovog gola, ali je njegov udarac slabijom, desnom, nogom još jednom završio pored gola. Da se nisu došli braniti, Splićani su pokazali u 13. minuti, kada je Zlatko Vujović osujetio jedan nedovoljno jak povratni pas Faruka Hadžibegića za svog golmana, Slobodana Janjuša. Brzi napadač gostiju se ispalio kao strijela, stigao do lopte prije Janjuša, ali je tom prilikom gurnuo previše u stranu. Ipak, Vujović je uspio stići loptu prije nego je napustila igralište, te iako iz dosta teške pozicije, poslati je prema praznom golu Sarajeva, ali se tamo u posljednjem času našao Hadžibegić. On je izbio loptu sa same gol-linije, te je tako ispravio svoju prethodnu grešku.

Do odlaska na odmor, Sarajevo je diktiralo tempo igre, te imalo još nekoliko dobrih prilika. Prvu od njih nije iskoristio Muhidin Teskeredžić, a potom je mladi Boban Božović u dva navrata izlazio sam pred Pudara, ali je najbolji gostujući igrač u ovom meču, oba puta sjajnim intervencijama uspio sačuvati svoju mrežu. Hajduk je u finišu prvog poluvremena uglavnom prijetio iz kontra napada, pokušavajući iskoristiti brzinu Zlatka Vujovića, a nakon jednog takvog napada, Vujović se našao sam pred Janjušem, ali je pomoćni sudija Miličević pokazao da se napadač bijelih našao u ofsajd poziciji. Takva odluka pomoćnika izazvala je buru protesta gostiju, a najagilniji među njima bio je drugi brat Vujović, Zoran, koji je zbog prigovora zaradio žuti karton.

Drugo poluvrijeme nije bilo ništa manje uzbudljivo, a ovoga puta prvi su zaprijetili gosti. Čop je uposlio Vulića, koji se sjajno snalazi, prebacuje loptu preko istrčalog Janjuša, ali je odmah potom previše oklijevao da pošalje loptu u praznu mrežu, što koristi Zoran Lukić i pravovremenim utrčavanjem uspijeva izbaciti loptu u aut. Dvije minute kasnije, Sušić je sve uradio sam, a kada su svi već vidjeli loptu u golu, njegov udarc sa samo pet metara, nogom je uspio zaustaviti Pudar. Deset minuta kasnije, uzvratio je Zlatko Vujović, nakon duplog pasa sa bratom Zoranom, volej udarcem sa desetak metara, ali je bio neprecizan.

Sve akcije Sarajeva na ovom meču polazile su od kapitena Sušića, koji je bio nerješiva enigma za svog čuvara, Davora Čopa. Pape je po završetku meča čestitao Čopu na izuzetno fer i korektnoj igri, iako su u redovima gostiju upravo to istakli kao ključ poraza, smatrajući da je Sušić imao i previše slobode u igri. Ipak i pored velikog broja prilika i poluprilika koje je Sušić pripremio svojim saigračima u drugom poluvremenu, Pudarova mreža je mirovala sve do posljednje minute.

I kada je izgledalo da će se ovaj meč, uprkos brojnim prilikama, završiti početnim rezultatom, te kada je jedan određeni dio publike već napustio tribine koševskog stadiona, Sarajevo je dvadesetak sekundi prije kraja utakmice uspjelo doći do željenog gola. Boban Božović je izveo korner, pronašao Sušića, koji je prevario Boru Primorca i Berića, a potom uposlio Pašića. Krilni napadač Sarajeva se našao sam na nekih 15 metara od Pudarovog gola, primio je loptu, namjestio se na "ljevicu", a potom preciznim udarcem pogodio donji desni ugao Pudarove mreže za erupciju oduševljenja na tribinama. Bio je to pogodak u doslovno posljednjim sekundama utakmice, budući da je sudija Blažević svirao kraj meč čim je Hajduk krenuo sa centra.