Na današnji dan, 13. juna 1979. godine, reprezentacija Jugoslavije je u prijateljskoj utakmici protiv Italije u Zagrebu slavila sa 4:1, a prvo ime susreta bio je kapiten Sarajeva, Safet Sušić.
Druga polovina sedamdesetih godina bila je izuzetno turbulentna u reprezentativnom fudbalu bivše države. Naime, nakon četvrtog mjesta na EP 1976. godine, uslijedio je neuspjeh u kvalifikacijama za Mundijal, a potom su u jesen 1978. godine očajno otvorene i kvalifikacije za EP 1980. godine. Poslije dva poraza od direktnih konkurenata, Španije i Rumunije, smijenjen je selektor Ante Mladinić, a na njegovo mjesto došao je Miljan Miljanić. Legendarni "Čiča", jedan od najvećih trenera na prostorima bivše države, po treći put je sjeo na klupu Jugoslavije, a mandat je počeo u aprilu 1979. godine, gostovanjem na Kipru.
Miljanić je pozvao dosta novih igrača, nekima se zahvalio, a među onima koji su trebali ostati oslonac njegovog novog tima, bio je upravo kapiten FK Sarajevo, Safet Sušić, iako je propustio duel na Kipru. Zbog povrede pred kraj jesenje polusezone, u duelu sa Napretkom, Sušić je morao operisati koljeno. Pape je tokom zimske pauze potpuno zaliječio povredu, ali Miljanić ga nije poveo na Kipar, smatrajući da mu je odmor ipak potrebniji. Jugoslavija je 1. aprila savladala Kipar sa sigurnih 3:0, ali je tri dana kasnije Španija uspjela ostati neporažena u Rumuniji. Nisu to bile dobre vijesti za ljubitelje fudbala u Jugoslaviji, jer sada je bilo jasno da će "plavima" pored tri trijumfa do kraja, uključujući onaj na gostovanju u Španiji, biti potrebno i pravo malo čudo, da "Crvena furija" kiksa u duelu sa apsolutnim autsajderom Kiprom.
U takvoj atmosferi, stigao je i prvi prijateljski meč u trećem Miljanićevom mandatu. Na Maksimiru je gostovala velika Italija. Za razliku od Jugoslavije, koja je bila u krizi, za Italijane je to bio period rezultatskog buđenja. Generacija predvođena Dinom Zoffom, Claudiom Gentileom, Paolom Rossijem i drugima, godinu dana ranije je na Svjetskom prvenstvu osvojila četvrto mjesto. Dvije godine kasnije, Italijani će ponoviti isti uspjeh i na Evropskom prvenstvu, da bi 1982. stigla i kruna te generacije, titula prvaka Svijeta na Mundijalu u Španiji.
Gostovanje Italijana i prva jača prepreka za Miljanića, bila je dobra prilika da se narušena atmosfera u nacionalnom timu, napokon počne popravljati. Italijani su bili nesumnjivo velika reprezentacija, po mnogima i favorit u ovom meču, ali i ekipa protiv koje je Jugoslavija tradicionalno dobro igrala, pogotovo na domaćem terenu. Oko 25.000 navijača ispunilo je tribine Maksimira, ali je navijačka pjesma naglo utihnula u 25. minuti. Najbolji italijanski napadač, Paolo Rossi pogađa za 0:1.
Muk na tribinama ipak nije trajao dugo, jer je samo tri minute kasnije, Jugoslavija stigla do izjednačenja. Vladimir Petrović je sjajnim dubinskim pasom uposlio Sušića, koji u trku prima loptu i ulazi u šesnaesterac sa Gentileom na leđima. Jedan od najboljih svjetskih defanzivaca tog doba, Sušića je ispratio samo pogledom, prepustivši ga svom golmanu Contiju, ali ni on nije imao više sreće. Sušić je majstorski potkopao loptu preko istrčalog Contija i pogodio za 1:1.
Safet Sušić postiže svoj prvi pogodak na utakmici
Osam minuta kasnije, potpuni preokret. Ponovo je u glavnoj ulozi bio Sušić. On je najprije izborio slobodan udarac, na nekih dvadesetak metara od Contijevog gola, a potom je nakon kraćeg dodavanja Blaža Sliškovića, topovskim udarcem lijevom nogom doslovno "probio" živi zid Italijana i pogodio za 2:1. S tim rezultatom se otišlo na odmor, a nakon dvadeset minuta u nastavku, Sušić je kompletirao svoj het-trik, ukupno drugi u svom devetom reprezentativnom nastupu. Još jednom ga je sjajno uposlio Vladimir Petrović, a napadaču bordo tima je ovog puta ostao najlakši zadatak, da ubaci loptu sa svega par metara u praznu mrežu gostiju.
Selektor Miljanić, te strijelci Sušić i Zajec daju izjave nakon utakmice
Svoju sjajnu partiju, Sušić je zaokružio na najbolji mogući način pet minuta prije kraja utakmice. Bila je to akcija slična onoj iz 66. minute, Sušić je dobio loptu sa lijevog krila, na nekih 7-8 metara od gola Italijana, ali je umjesto udarca odlučio odigrati povratni pas glavom prema Zajecu. Kapiten zagrebačkog Dinama i ljubimac domaće publike je iskoristio Safetov poklon i topovskim udarcem sa desetak metara zakucao loptu iza Contijevih leđa za svoj prvi i jedini reprezentativni pogodak u karijeri i za opšte ludilo na tribinama maksimirskog stadiona.
Sušić se tako, sa tri gola i jednom asistencijom, na najbolji mogući način vratio u nacionalni tim, nakon šestomjesečne pauze, a na kraju se ispostavilo da je upravo ovaj meč sa Italijom bio ono što je trebalo Miljaniću da vrati povjerenje javnosti i navijača u državni tim. Jugoslavije je u naredne tri godine bilježila izuzetno dobre rezultate, što je rezultiralo plasmanom na Mundijal u Španiji 1982. godine.
Safet Sušić je tako postao tek deveti fudbaler ikada koji je uspio postići het-trik Italiji, a zanimljivo je i to da je upravo on posljednji kojem je to pošlo za rukom.
