Izvještaj

Posljednje kolo sezone 1964/65. donijelo je fudbalerima Sarajeva gostovanje na Maksimiru. Sarajevo, koje je tokom cijele proljetne polusezone bilo na jednoj od dvije vodeće pozicije, te vodilo borbu za šampionsku titulu sa Partizanom, u finišu sezone je popustilo, a nakon poraza od Partizana u pretposljednjem kolu na Koševu, bordo tim se našao na trećoj poziciji i činilo se da će tu i završiti, obzirom da je Crvenoj zvezdi za ostanak na drugom mjestu bila potrebna pobjeda protiv Rijeke na domaćem terenu.

Sarajevo je u Zagrebu pružilo odličnu partiju, te već od samog starta nametnulo svoj ritam igre, a najljepši trenutak utakmice dogodio se u 20. minuti kada je Džemaludin Mušović u sjajnom solo prodoru prešao Križaja, Puljčana i Belina, a na kraju zaobišao i golmana Škorića i pogodio za 0:1. Mogao je Mušović već u narednom napadu udvostručiti prednost Sarajeva, ali njegov šut odlazi tik pored stative gola domaćih. Kazna za propušteno stigla je veoma brzo, pa Dinamo u 25. minuti preko Zambate stiže do izjednačenja, što je bio rezultat s kojim se otišlo na odmor.

Uvodne minute drugog poluvremena pripale su fudbalerima Sarajeva koji svoje prilike ne koriste, a kako je vrijeme odmicalo tako je i Dinamo preuzimao inicijativu i kada je oko 20.000 domaćih navijača očekivalo pobjedonosni pogodak svojih ljubimaca, Sarajevo je iz kontra napada u posljednjoj minuti stiglo do pobjede. Prljača je centrirao sa desne strane, a na nabačenu loptu bacio se najbolji pojedinac utakmice, Mušović i po drugi put matirao Škorića za trijumf Sarajeva.

Slavlje gostujućih igrača i navijača se nastavilo kada je stigla vijest iz Beograda, da je meč Zvezde i Rijeke završen bez golova, što je značilo da je Sarajevo sezonu završilo kao drugoplasirani tim Prve savezne lige, što je bio najveći dotadašnji uspjeh jednog bh. kluba.