Fudbalska sezona 1964/65. donijela je veliku euforiju u glavni grad Bosne i Hercegovine. Prvi put nakon Drugog svjetskog rata, izgledalo je da bi jedna bh. ekipa mogla dohvatiti fudbalski Olimp i okruniti se titulom prvaka Jugoslavije. Ekipa Sarajeva, pod vodstvom trenera Abdulaha Gegića, nakon četvrtog mjesta osvojenog u prethodnoj sezoni, u ovoj je igrala zaista odlično. Sarajevo je jesenji dio prvenstva završilo na drugom mjestu, a već nakon prvog proljetnog kola zauzelo i lidersku poziciju. Sve do osam kola prije kraja, bordo tim je držao vrh tabele, a onda je uslijedila rezultatska kriza, koju je iskoristio najuspješniji jugoslavenski tim u prvoj polovini šezdesetih godina, beogradski Partizan, koji je upravo tada ubacio u brzinu više, te uspio stići do svoje četvrte titule u posljednjih pet godina.

Niz loših rezultata u aprilu mjesecu, uz dva vezana poraza u posljednjim kolima od Crvene zvezde i Partizana, doveli su Sarajevo do toga da je uoči posljednjeg kola izgubilo čak i drugu, a potom i treću poziciju na tabeli, pa je posljednje prvenstveno kolo dočekalo kao četvrtoplasirani tim Prve savezne lige. Sarajevo je, istina, još uvijek imalo šanse da sezonu okonča osvajanjem laskave titule vicešampiona, ali od trojca koji je pretendovao na to drugo mjesto, upravo je tim sa Koševa imao najmanje šansi da to i ostvari. Sarajevu je za drugo mjesto bila potrebna pobjeda na Maksimiru, protiv ekipe Dinama, te isključivo neriješen rezultat u direktnom duelu preostala dva konkurenta za to drugo mjesto, Crvene zvezde i Rijeke u Beogradu. S druge strane, Zvezda i Rijeka su direktno odlučivali o svojoj sudbini, te je i jednom i drugom timu bila dovoljna pobjeda u njihovom međusobnom duelu, bez obzira na to kako se završio duel u Zagrebu.

Zbog činjenice da su se na istom stadionu trebali sastati i Trešnjevka i Vardar, u utakmici koja je odlučivala o opstanku u društvu najboljih, u zadnji čas je odlučeno da se taj meč igrati u isto vrijeme kada svoje utakmice igraju i druga dva tima koja se bore za opstanak, nikšićka Sutjeska i mostarski Velež, pa je došlo do promjene u rasporedu. Susret Dinama i Sarajeva, koji je trebao početi u 17:30, kao i ostali mečevi tog posljednjeg 30. kola, pomjeren je na 15:30, dok je susret Trešnjevke i Zagreba zakazan za 17:30, kako bi se ispoštovala regularnost u borbi za opstanak u društvu najboljih. Upravo to pomjeranje termina odigravanje utakmice, dan prije nego je ista odigrana, dovelo je do jedne pomalo bizarne situacije. Sudijska trojka koja je određena za ovaj meč Jakše i Kičan iz Ljubljane, te Janžeković iz Maribora, nisu bili na vrijeme obaviješteni o promjeni termina. I dok se ljubljanski dvojac ipak pojavio na Maksimiru dovoljno rano da preuzme svoje zadatak, drugi pomoćnik, Janžeković, nije stigao, pa ga je u posljednji čas zamijenio zagrebački sudija Potočnik.

Sam početak susreta protekao je u nešto boljoj igri domaćeg tima. Dinamo je prvu priliku imao već u 4. minuti, kada se nakon jednog šuta Lamze, lopta odbila od igrača Sarajeva došla do usamljenog Kobeščaka koji je iz povoljne situacije šutirao pravo u dobro postavljenog Refika Muftića. U sličnoj prilici se našao deset minuta kasnije i Zambata, kojem se također lopta neočekivano odbila, ali je njegov udarac bio izrazito neprecizan.

Promašaje igrača u plavim dresovima, kaznio je Džemaludin Mušović u 20. minuti, iz praktično prvog opasnog napada bordo tima. Akciju Sarajeva je započeo na sredini terena Stjepan Blažević, koji je dugo vodio loptu, a potom, kada se našao na nekih 18 metara od gola Dinama, sjajnim pasom proigrao Mušovića koji bježi domaćoj odbrani i matira Škorića za 0:1.

Biogradlić intereniše ispred Zambate

Samo što su krenli sa centra, domaći su imali povoljnu priliku za izjednačenje. Kobeščak je iskoristio jednu slabu procjenu Muftića, te je šutirao na prazan gol, ali se u posljednji čas ispriječio kapiten Ibrahim Biogradlić koji je praktično sa same gol-linije izbio loptu nazad u teren. Ipak, u 26. minuti Dinamo stiže do izjednačenja. Puljčan je izvrsno proigrao Zambatu, prema njemu su krenuli Muftić i Biogradlić, ali je napadač plavih pravovremenim udarcem uspio poslati loptu u mrežu za 1:1. Dinamo je do odlaska na odmor imao još nekoliko poluprilika da potpuno preokrene rezultat, ali ih nije iskorisito, pa se na odmor otišlo sa 1:1.

Nastavak je donio nešto manje uzbuđenja. dinamo je prvu priliku imao preko Jerkovića u 50. minuti, ali je Muftić pravovremenim padom u njegove noge spriječio siguran pogodak. Tri minute kasnije Sarajevo je uzvratilo preko Mušovića, koji se našao sam na deset metara od Škorićevog gola, ali je previše oklijevao, te je Belin pravovremenom intervencijom izbio loptu u korner. Posljednju dobru priliku domaći su imali u 70. minuti, preko Kobeščaka koji je pogodio stativu, a onda je u 90. minuti, pomalo neočekivano Sarajevo stiglo do pobjedonosnog pogotka.

Fahrudin Prljača je nakon jednog broz kontranapada po desnoj strani, poslao centaršut na lijevu stativu, pronašavši usamljenog Mušovića, na kojeg je domaća odbrana potpuno zaboravila. Napadač bordo tima se atraktivno bacio na loptu i glavom je poslao iza Škorićevih leđa za konačnih 1:2.

Sarajevo je tako u posljednjim sekundama stiglo do velike pobjede, a za osvajanje vicešampionske titule preostalo je još samo da se meč na Marakani završi bez pobjednika. I upravo to se i desilo u Beogradu. Crvena zvezda i Rijeka su odigrali 0:0, što je omogućilo bordo timu da, zahvaljujući boljoj gol-razlici u odnosu na crveno-bijele ostvari najveći dotadašnji uspjeh bh. fudbala.

Izvještaj, sastave i fotografije sa ove utakmice možete pogledati ovdje.