Kako se sezona 1951. bližila svom kraju, tako je izgledalo da će njen finiš proteći bez većih uzbuđenja. Bilo je to drugo, ali ujedno i posljednje izdanje Prve savezne lige koje se igralo po sistemu proljeće-jesen, a tokom cijele kalendarske godine, zagrebački Dinamo je djelovao superiorno. U tek jedan poraz u prvih devetnaest kola, Dinamo je čvrsto držao lidersku poziciju, sa čak pet bodova prednosti u odnosu na prve pratioce, Hajduk i Crvenu zvezdu, pa je izgledalo da se samo čudo može dogoditi pa da u posljednja tri kola ispuste tu prednost. Naime, tada su se za pobjedu dobijala dva boda, što je značilo da Zvezda ili Hajduk do kraja mogu osvojiti maksimalno šest bodova, odnosno da je Dinamu za šampionsku titulu bila dovoljna još samo jedna pobjeda.

Prvu od tri meč lopte, "plavi" su imali u subotu 20. oktobra, kada je na Maksimiru gostovala ekipa Sarajeva. Tim Miroslava Brozovića je u glavni grad Hrvatske doputovao potpuno rasterećen. Sarajevo se nalazilo u samoj sredini tabele, na sedmom mjestu, sa gotovo osiguranim opstankom, dok je s druge strane, u redovima Dinama sve bilo spremno za veliko slavlje. Domaći fudbaleri su već 18 mjeseci bili bez poraza na svom Maksimiru, a koliko su bili ubijeđeni u pobjedu nad Sarajevom, najbolje svjedoči činjenica da je za fudbalere i rukovodstva Dinama već bio pripremljen svečani banket u čuvenom hotelu Esplanadi, gdje je planirana proslava osvajanja druge titule šampiona Jugoslavije.

Dodatni problem za Brozovića predstavljali su problemi sa igračkim kadrom uoči ove utakmice. Desetak dana ranije, Sarajevo je ostalo bez svog najboljeg strijelca Drage Žigmana, koji je odlučio napustiti klub i vratiti se u rodni Zagreb, a pred samu utakmicu iz kombinacija za sastav otpao je i kapiten Franjo Lovrić, koji je zbog bolesti ostao u Sarajevu. Brozović se tako našao na velikim mukama, pa se odlučio na dva potpuno neočekivana poteza, koji će se kasnije ispostaviti ključnima. Umjesto Lovrića, na mjestu desetke po prvi put u karijeri zaigrao je Lav Mantula. Na njegovo mjesto u half liniji, prekomandovan je Dobrivoje Živkov, a dres sa brojem 11 pripao je mladom Risti Bukviću. Student iz Čapljine, koji je redovima Sarajeva pristupio još krajem prethodne godine, tako je iznenada dobio priliku da napokon debituje u jednoj zvaničnoj utakmici za tim sa Koševa.

Živkov i Švraka u zračnom duelu sa Čajkovskim

Po izlasku iz svlačionice, trener i ujedno desni bek Sarajeva, Miroslav Brozović, u šali je stisnuo ruku svom kolegi s klupe Dinama, Bernardu Hüglu, ponudivši mu prijateljsku podjelu bodova, na šta se trener Dinama samo nasmijao i rekao "Nema podjele prijatelju ili ti oba boda ili ja!". Inače, Brozović i Hügl su, još prije Drugog svjetskog rata, punih pet godina bili saigrači u Građanskom, pa je ova scena nasmijala sve prisutne na maksimirskom stadionu.

Kada je beogradski sudija Nikolić dao znak za početak utakmice, uslijedio je očekivani pritisak domaćeg tima. Fudbaleri u bijelim dresovima su željeli što prije doći do vodećeg gola, koji bi im olakšao put do šampionske titule. Ipak, odbrana Sarajeva je spremno dočekala sve napade domaćih, ne omogućivši im da ozbiljnije ugroze gol Stipe Pejaka. A onda je u 14. minuti igre uslijedio šok za domaće navijače. Brozović je presjekao jedan napad Dinama, poslao dugu loptu na suprotnu polovinu i pronašao Josipa Habića. Centarfor Sarajeva je primio loptu, a potom bez mnogo oklijevanja uposlio mladog Bukvića koji sa svega nekoliko metara pogađa mrežu Dinama za 0:1. Samo četiri minute kasnije, fudbaleri u plavim dresovima stižu i do drugog pogotka. Habić se vještim driblingom oslobodio svog čuvara Horvata, a potom odigrao dupli pas sa Mantulom, te snažnim udarcem iz blizine po drugi put natjerao domaćeg golmana da vadi loptu iz mreže.

Igrači Dinama su bili u potpunoj nevjerici, a par minuta kasnije uslijedio je kraći prekid utakmice. Golman Sarajeva, Pejak, dobio je jedan udarac u glavu, zbog čega je kratko ostao bez svijesti. Oko dvije minute je trajao prekid igre, nakon čega je Pejak odlučio da ostane na golu, a čini se da je upravo ta kratka pauza godila igračima Dinama da saberu svoje redove i vrate se u utakmicu. Domaći su do odlaska na odmor zaigrali znatno bolje, te u 39. minuti zasluženo stižu do gola. Najbolji igrač Dinama, Franjo Wölfl, koristi jedan nesporazum Suada Švrake i Pejaka, utrčava između njih dvojice i pogađa za 1:2.

Drugo poluvrijeme počelo je totalnom ofanzivom Dinama. Prvu priliku imao je Dvornić u 49. minuti, a potom su prijetili i Wölfl u 51. minuti, te Senčar tri minute kasnije, ali je Pejak sva tri puta bio na visini zadatka. I kada se činilo da je samo pitanje vremena kada će Dinamo stići do izjednačujućeg gola, fudbaleri Sarajeva su još jednom šokirali domaću publiku. Debitant Bukvić se našao na desnoj strani kaznenog prostora Dinama i sjajnim udarcem pogodio same rašlje Stinčićevog gola za 1:3.

Fudbaleri Sarajeva sretni napuštaju Maksimir

Dinamo je do kraja na sve načine pokušavao da se vrati u utakmicu, ali im ništa nije polazilo za rukom. Pejak je branio sve njihove pokušaje. Kada bi i uspjeli savladati Pejaka, onda bi se na putu do gola ispriječila stativa, kao kod šuta Cimermančića u 72. minuti, odnosno lijevi bek Sarajeva, Safet Alajbegović, koji u 80. minuti izbija loptu sa gol linije. S druge strane, Sarajevo je uglavnom prijetilo iz kontra napada. Najbolji pojedinac utakmice, Lav Mantula, diktirao je tempo igre, dijelio lopte brzonogim Habiću i Bukviću, koji su u par navrata uspjeli pobjeći svojim čuvarima, ali ne i po četvrti put zatresti mrežu Dinama. Zanimljivo je da je upravo tih dana, Dinamo u tajnosti završavao dovođenje Mantule u svoje redove, a čini se da je upravo to bilo dodatni podstrek ovom odličnom igraču da pokaže koliko zaista vrijedi.

Tako je Sarajevo potpuno zasluženo stiglo do velika dva boda, dok je Dinamo propustio najizgledniju od tri meč lopte za ovjeru šampionske titule. Da stvar bude gora po njih, osam dana kasnije izgubili su i od Zvezde, a potom u posljednjem kolu remizirali sa BSK-om, što su iskoristili beogradski crveno-bijeli. Zvezda je u posljednja tri kola, iako je na rasporedu imala derbije sa Hajdukom, Dinamom i Partizanom, osvojila maksimalnih šest bodova, te je zahvaljujući boljem gol-količniku prvi put u svojoj historiji stigla do titule prvaka Jugoslavije.

Izvještaj, sastave i fotografije sa ove utakmice možete pogledati ovdje.