Prvih 19 kola Prve savezne lige u sezoni 1956/57. bilo je poput najgore noćne more. Ekipa Sarajeva, koja je godinama bila stabilan prvoligaš, igrala je neprepoznatljivo, a podatak da su u prvih 19 kola ostvarene samo tri pobjede, djelovao je pomalo nevjerovatno za tim koji je imao nekoliko reprezentativaca i koji je u prethodnim sezonama nerijetko bio blizu samog vrha. Upravo to 19. kolo i gostovanje u Titogradu, kod ekipe Budućnosti, predstavljalo je prekretnicu u sezoni za ekipu Sarajeva. Izabranici Aleksandra Tomaševića su na stadionu Pod Goricom doživjeli brutalnu pljačku od strane sudijske trojke. Sarajevo je meč u titogradu završilo sa samo devet fudbalera na terenu, obzirom da su iz igre isključeni Ibrahim Biogradlić i Mladen Stipić, a uzalud su bili protesti čelnika kluba, koji su zahtijevali od FSJ da se titogradski meč poništi i naloži njegovo ponovno odigravanje. Porazom od Budućnosti, Sarajevo se našlo pred nemogućom misijom, budući da je sedam kola prije kraja zauzimalo posljednje mjesto na tabeli, sa samo 10 osvojenih bodova i uz čak pet bodova zaostatka za lukom spasa, tj. za dvanaestom pozicijom koju je u tom trenutku držao skopski Vardar. Vjerovatno jedina šansa da Sarajevo ostane u društvu najboljih bila je da u preostalih sedem mečeva, od maksimalnih 14 bodova osvoji barem 12 ili 13, što je djelovalo kao nemoguća misija.

Ipak, upravo ta utakmica kao da je probudila inat kod pomalo uspavanih fudbalera Sarajeva, koji su već od narednog kola krenuli sa nevjerovatnom serijom pobjeda. Redom su padali Zagreb, Dinamo i Vojvodina, a onda je nakon tri vezana trijumfa na red stiglo gostovanje u Skoplju.

Bilo je i više nego jasno da Sarajevo u ovom meču jednostavno nema pravo na poraz, te da samo eventualnom pobjedom može ostati u utrci za dvanesto mjesto. Utakmica je bila od velike važnosti i za domaći Vardar, pa stoga i ne čudi što su tribine Gradskog stadiona u Skoplju bile ispunjene do posljednjeg mjesta. Uprkos velikoj vrućini, utakmici je prisustvovalo preko 20.000 domaćih navijača, koji su napravili paklenu atmosferu. Nošeni velikom podrškom sa tribina, domaći fudbaleri su od prvog sudijskog zvižduka krenuli napadački, u čemu su im dodatno pomogli i igrači Sarajeva, naročito oni koji su igrali u odbrani. Rastrzanu i nervoznu igru odbrambenih fudbalera Sarajeva, pokušali su iskoristiti igrači u bijelim dresovima, koji su u prvih 20 minuta stvorili nekoliko dobrih prilika, naročito preko lijevog krila Dimitrovskog, ali je Drago Ančić uspio sačuvati svoju mrežu.

Golman Cvetkovski interveniše ispred Lazarevskog, Dončevskog, Jusubegovića i Šehovića

Nakon što je splasnuo početni pritisak igrača Vardara, Sarajevo je od sredine prvog poluvremena uspjelo preuzeti terensku inicijativu, te prebaciti težište igre pred gol Cvetanovskog. Napadi fudbalera Sarajeva su bili sve organizovaniji i smisleniji, a poslije par propuštenih poluprilika, u 36. minuti stigao je i vodeći pogodak. Dobrivoje Živkov je sa sredine terena uposlio Asima Ferhatovića koji je krenuo u nezadrživ solo prodor. Hase se u svom stilu oslobodio najprije centarhalfa Vučidolova, a potom i desnog beka Božinovskog, te izašao sam pred Cvetkovskog. Golman Vardara je krenuo prema njemu sa namjerom da mu skrati ugao, ali je Fethatović zaobišao i njega, te poslao loptu u praznu mrežu za 0:1 i veliko slavlje gostujućih fudbalera.

U nastavku meča Sarajevo je nastavilo kontrolisati igru, dok su napadi domaćih fudbalera uglavnom bili prilično ishitreni, te je nekoliko potencijalno dobrih prilika propalo zbog njihove brzopletosti u završnici. A onda u 78. minuti se dogodio trenutak koji je definitivno obilježio ovaj meč. Dimitrovski je nakon jedne gužve pred golom Sarajeva šutirao po zemlji, a Ančić je najprije kratko zaustavio njegov pokušaj, a potom se ponovo bacio na loptu te je tek iz drugog puta uspio uhvatiti. Domaći fudbaleri su ekspresno skočili prema glavnom sudiji Peroviću tražeći od njega da pokaže na centar, ali je on nakon konsultacija sa svojim pomoćnikom Zečevićem pokazao da se igra nastavi. Domaća publika se nikako nije mogla pomiriti sa takvom odlukom pomoćnika iz Beograda, kojeg su zasuli flašama Oranžade. Dva puta je Perović bio primoran da prekida susret, kako bi se boce izbacile sa terena, a nakon što su navijači Vardara i dalje gađali pomoćnog sudiju, on je pet minuta prije kraja utakmice odlučio da demonstrativno napusti teren, zaputivši se u svlačionicu. Glavni sudija Perović je tako bio primoran da meč završi sa samo jednim pomoćnim sudijom, a budući da se u preostalih pet minuta nije dešavalo gotovo ništa vrijedno pomena, Sarajevo je uspjelo stići do zlata vrijedna dva boda.

Tabela Prve savezne lige nakon 23. kola

Pobjedom u Skoplju, koja je bila četvrta vezana u prvenstvu, Sarajevo je napokon uspjelo pobjeći sa posljednje pozicije poslavši upravo ekipu Vardara na začelje. Opstanak je u tom trenutku napokon djelovao kao dostižan cilj, ali dvije pobjede u preostala tri kola na kraju nisu bile dovoljne da se to i ostvari. Sarajevo je zbog slabije gol-razlike, uz ruku na srce, nekoliko čudnih rezultata u posljednjem kolu, na kraju ipak moralo napustiti društvo najboljih. Bio je to tek drugi, ali i posljednji put da je ekipa sa Koševa ispala iz društva najboljih.

Izvještaj, sastave i fotografije sa ove utakmice možete pogledati ovdje.