U prvom dijelu serijala o svim dosadašnjim finalima Kupa koje je kroz svoju historiju igrao bordo tim, donosimo vam priču o dva finala Kupa Maršala Tita, odigranim 1967. i 1983. godine, u kojima je naš tim nažalost doživio poraze i tako propustio priliku da osvoji "Najdraži trofej".
Nakon dva neuspjeha u polufinalu Kupa, 1947. godine protiv Naših Krila i pet godina kasnije u duelu sa Crvenom zvezdom, fudbalerima tima sa Koševa se u proljeće 1967. godine sreća napokon osmijehnula. Sarajevo je nakon eliminacije zagrebačkog Dinama i kruševačkog Napretka, u polufinalu na svom stadionu dočekalo beogradski Partizan, te pred prepunim tribinama slavilo rezultatom 1:0 i po prvi put se plasiralo u finale Kupa, gdje ih je čekao Hajduk. Bilo je to tek treće finale u historiji u kojem nije učestvovao nijedan klub iz Beograda, a prema novim propozicijama, koje su na snagu stupile baš te sezone, Beograd više nije bio obavezno mjesto posljednjeg susreta za trofej Kupa. Nove, izmijenjene propozicije, dopuštale su klubovima finalistima da se sami dogovore o mjestu odigravanja susreta, pa je priča o lokaciji odigravanja utakmice praktično pokrenuta već istog dana, kada je Sarajevo savladalo Partizan. Prvobitno su Sarajevo i Hajduk sporazumno dogovorili da se utakmica odigra u Beogradu, da bi Hajduk, bez da je o tome obavijestio Sarajevo prekršio ovaj sporazum, te tražio od FSJ da se organizuje žrijebanje domaćeg terena. FSJ je na sjednici u Beogradu, a u prisustvu predstavnika oba kluba, organizovao žrijeb, kojim je odlučeno da se meč igra u Splitu. Ključnu ulogu u žrijebanju je odigrao član Upravnog odbora Hajduka, čuveni Tito Kirigin, koji je prema kasnijem priznanju njegovih savremenika pripremio kuglice za izvlačenje, a u obje se nalazila ceduljica sa natpisom "Split".
Tako je Sarajevo u startu oštećeno, a šanse da sjajne igre u prvenstvu i sve izvjesnije osvajanje šampionske titule, začini i trofejom Kupa, bile su znatno umanjene. Svi u Jugoslaviji smatrali su da bi Sarajevo bilo favorit za osvajanje Kupa, da se finale igralo bilo gdje drugo, osim na Starom placu.
Prvo finale Kupa Maršala Tita
Odbrana Hajduka otklanja jednu opasnost ispred svog gola
Susret Hajduka i Sarajeva odigran je 24. maja 1967. godine, pred prepunim tribinama. Oko 18.000 domaćih navijača stvorilo je paklenu atmosferu. Zastave Hajduka vijorile su se na svakom dijelu tribina, a susret je u nekoliko navrata prekidan zbog ubacivanja petardi i dimnih baklji u teren. Fudbaleri bordo tima se u takvoj atmosferi nisu baš najbolje snašli, a domaćini su s druge strane, nošeni pjesmom svojih navijača, igrali mnogo agresivnije i stigli do pobjede.
Sarajevo se u početku dobro držalo i uspijevalo otkloniti sve napade Splićana, ali je tri minute prije odlaska na odmor Miroslav Ferić doveo svoj tim u vodstvo od 1:0. Nakon sedam minuta igre u nastavku, Zlatomir Obradov je pogodio za 2:0 i doveo splitske bijele na prag osvajanja trofeja. Petnaest minuta prije kraja, Sarajevo je preko Vahidina Musemića uspjelo smanjii rezultat na 2:1, ali bordo tim nije imao snage za potpuni preokret, pa je Hajduk stigao do svog prvog trofeja u Kupu.
Uslijedio je period prosječnih rezultata u najmasovnijem takmičenju bivše države. Sarajevo je u narednih 15 godina uspjelo doći tek do jednog četvrtfinala u sezoni 1976/77. i polufinala u sezoni 1979/80., da bi tri godine kasnije napokon uspjelo ponoviti uspjeh iz 1967. godine.
Bordo tim je na putu do svog drugog finala eliminisao redom kakanjski Rudar, skopski
Rabotnički, riječki Orijent i Hajduk, te zakazao dvoboj sa Dinamom, koji je bio na rasporedu 24. maja na beogradskoj Marakani. Bio je to još jedan istinski fudbalski spektakl, odigran pred 35.000 navijača iz Zagreba i Sarajeva, koji su napravili sjajnu atmosferu.
Drugo finale Kupa
Golman Dinama Marijan Vlak interveniše ispred Husrefa Musemića
Dinamo je bolje otvorio susret i nakon samo 14 minuta igre golom Zlatka Kranjčara stigao do vodstva od 1:0. Nije se dugo čekalo na odgovor bordo tima, jer je već u 30. minuti Husref Musemić, efektnim udarcem glavom izjednačio rezultat i vratio stvari na početak. Pad koncentracije fudbalera Sarajeva, nakon postignutog pogotka, iskoristili su zagrebački plavi i u rasponu od samo četiri minute, golovima Snješka Cerina u 32. i Kranjčara u 36. minuti stigao do visokog vodstva od 3:1. U nastavku utakmice Sarajevo je zaigralo mnogo bolje, ali sve što su uspjeli uraditi bio je utješni pogodak Mirze Kapetanovića, koji je u 73. minuti lobovao Vlaka i postavio konačan rezultat ove utakmice.
Sarajevo je tako u dva navrata propustilo priliku da osvoji Kup Maršala Tita i postane jedini bh. klub koji je osvajao oba velika trofeja jugoslavenskog fudbala.
U drugom dijelu serijala, donosimo vam priču o tri vezana finala sa kraja prošlog stoljeća, u periodu od 1997. do 1999. godine, u kojima je bordo tim upisao dva trijumfa i jedan poraz.
