Nakon priče o dva izgubljena finala u
Kupa Maršala Tita, u drugom nastavku serijala o finalima koje je igrao bordo tim, stiže priča o tri vezana finala
Kupa BiH, s kraja prošlog stoljeća, u kojima je Sarajevo napokon stiglo do prvog trijumfa.
Sarajevo je u prva dva izdanja Kupa BiH, zabilježilo nešto slabije rezultate. Nakon dobrih partija u utakmicama Kupa na nivou Kantona Sarajevo, bordo tim je u završnici takmičenja zastao najprije u četvrtfinalu 1995. godine, a potom godinu dana kasnije u polufinalu, da bi iz trećeg pokušaja, u sezoni
1996/97. napokon stiglo i toliko željeno finale Kupa BiH. Na putu do finala, tim
Nermina Hadžiahmetovića nije imao većih problema. Ubjedljive pobjede u duelima sa
Krivajom i
Budućnosti, te sigurnih 4:2 u polufinalnom dvomeču protiv branioca trofeja, zeničkog
Čelika doveli su Sarajevo na korak od osvajanja prvog trofeja u Kupu.
Finale Kupa BiH
Elvedin Beganović zaustavlja jedan napad Željezničara
Finalni meč trećeg izdanja Kupa BiH donio je pravi spektakl, duel sarajevskih rivala, Sarajeva i
Željezničara. Dva vječita rivala, prvi put u direktnom okršaju za jedan trofej i preko 25.000 navijača oba tima na tribinama, bili su garancija istinskog fudbalskog spektakla. Bordo tim je opravdao ulogu favorita u ovom meču, te zasluženo stigao do pobjede od 2:0. Mrežu plavih sa Grbavice načeo je u 30. minuti
Senad Repuh, da bi sve dileme oko pobjednika bile riješene tri minute prije kraja, kada
Amar Ferhatović pogotkom sa bijele tačke postavlja konačnih 2:0. Trofej namijenjen pobjedniku, iz ruku predsjednika Predsjedništva BiH, Alije Izetbegovića, primio je kapiten
Almir Turković, što je bio znak za početak proslave, koja je trajala do kasno u noć.
Isti uspjeh Sarajevo je ponovilo i naredne sezone, s tim što je ovog puta bordo tim do finala stigao dosta težim putem nego prethodne sezone. Samo je u prvom kolu, ekipa Sarajeva s lakoćom eliminisala gradskog rivala,
Olimpik, a potom su uslijedili tijesni prolazi u duelima sa
Gradinom i
Zenicom. Tek boljim izvođenjem jedanaesteraca, a nakon 180 minuta bez golova, Sarajevo je u duelu sa Zenicom izborilo plasman u finale i duel sa tuzlanskom
Slobodom.
Faruk Ihtijarević i Alen Avdić pred golom Slobode
Susret Sarajeva i Slobode, nije ponudio spektakl koji se priželjkivao. Regulatnih 90 minuta završeno je bez većih uzbuđenja, uz tek poneku priliku na obje strane, a pobjednik je odlučen tek u drugom produžetku, tačnije u 113. minuti kada je nakon centaršuta
Džeme Smječanina, najviše skočio
Emir Granov i glavom matirao Halilovića za 1:0 i odbranu naslova u Kupu BiH.
Tri mjeseca kasnije, u zajedničkoj organizaciji NSBiH i NSHB, odigrano je popularno nazvano
"Superfinale" Kupa BiH, u kojem su se sastali Sarajevo i osvajač Kupa tzv. HB, tim
Orašja. Nakon remija bez golova u gradu na Savi, Sarajevo je u revanšu slavilo sa minimalnih 1:0.
Period između 1997. i 1999. godine, rezultatski je definitivno bio zlatni period klupske historije. Sarajevo je tri godine uzastopno bilo šampion ili vicešampion BiH, te igralo sva tri finala Kupa i
Superkupa u istom tom periodu. Tako je u sezoni
1998/99. bordo tim stigao do trećeg uzastopnog finala.
Bila je to sezona iz snova za bordo tim, koji je u prvenstvu gazio sve pred sobom na putu do treće šampionske titule, a sve je izglednija bilo i osvajanje prve duple krune u klupskoj historiji. Na putu do finala, Sarajevo je bez većih problema eliminisalo
Ozren i
Zmaja od Bosne, a onda je u
finalu prije finala, eliminisalo gradskog rivala Željezničar, boljim izvođenjem jedanaesteraca i tako stiglo do duela sa visočkom
Bosnom.
Džemo Smječanin u duelu sa odbranom Bosne
Uoči finala, Sarajevo je bilo apsolutni favorit. Što zbog forme u kojoj se nalazilo, što zbog činjenice da je finale igralo na svom
Koševu, pa je javnost bila gotovo ubijeđena da će se i treću sezonu zaredom trofej namijenjen pobjedniku Kupa naći u vitrinama bordo kluba.
Finale je bilo kao preslikano onome odigranom godinu dana ranije. Ponovo regularnih 90 minuta nije donijelo golove i ponovo je osma minuta drugog produžetka donijela trenutak odluke, ali ovog puta je Bosna bila ta koja je u 113. minuti, preko Esmira Džafića stigla do zlata vrijednog pogotka i svog prvog trofeja u historiji. Zanimljivo je da su se isti timovi susreli i šest mjeseci kasnije u finalu Superkupa BiH, a ponovo je Bosna slavila, ovog puta boljim izvođenjem jedanaesteraca.
U trećem dijelu serijala, donosimo vam priču o tri finala iz perioda od 2001. do 2005. godine, kada se Kup BiH prvi put počeo igrati na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine.
