Na startu proljetne polusezoe 1974. godine, ekipa Sarajeva se našla u dosta teškoj poziciji. Prvo kolo nastavka prvenstva i težak poraz u Beogradu od Partizana, gurnuli su ekipu na pretposljednje mjesto na tabeli, a tri kola kasnije Sarajevo se našlo čak i na začelju tabele. Ipak, upravo od te utakmice sa Partizanom i teškog poraza rezultatom 0:4, krenuo je nevjerovatni niz utakmica u kojima bordo tim nije primio gol.

Pod stručnim vodstvom trenera Mirsada Fazlagića i "tehnika" Svetozara Vujovića, nekadašnjeg odbrambenog bedema Sarajeva i jugoslavenske reprezentacije, bordo tim je zaigrao mnogo bolje. Prve tri utakmice nakon poraza od Partizana završene su identičnim rezultatom - 0:0. Nakon toga uslijedile su dvije minimalne pobjede nad Olimpijom u gostima, te protiv Hajduka na Koševu, da bi u gradskom derbiju sa Željezničarom, bordo tim po prvi put u svojoj historiji uspio uvezati šest uzastopnih ligaških mečeva bez primljenog pogotka. Derbi sa Željezničarom je završio bez golova, a priliku da dodatno poprave vlastiti rekord, defanzivci Sarajeva imali su tri dana kasnije kada je na Koševu gostovao banjalučki Borac.

Banjalučani su na Koševo stigli sa jasnom namjerom, da zatvorenom i defanzivnom igrom pokušaju sačuvati svoj gol i tako dođu do jednog boda, koji bi im u borbi za opstanak bio zlata vrijedan. S druge strane, ekipa Sarajeva je već od samog starta utakmice krenula ofanzivno prema golu gostiju, a prilike u šesnaestercu Borca redale su se jedna za drugom. Već u prvih deset minuta utakmice, Sarajevo je imalo tri izvrsne prilike. Najprije Ranko Petković, a potom u dva navrata Zoran Lukić, bili su sami pred Jantoljakom, ali je golman Borca sva tri puta izašao kao pobjednik.

Kako je utakmica odmicala, tako je rastao pritisak Sarajeva, a brojne prilike fudbalera bordo tima su ostajale neiskorištene. Hamdo Ferhatović je pogodio stativu, udarce Edhema Šljive i Zlatka Dupovca, zaustavio je sjajni Jantovljak, a još po jednu dobru priliku propustili su Dragan Simić, Petković i ponovo Lukić. Mreža gostiju djelovala je kao začarana, a najveće zasluge za to nosio je golman Jantoljak koji je činio čuda na golu.

S druge strane, fudbaleri Borca gotovo da i nisu napuštali svoju polovinu igrališta, a tek u dva navrata uspjeli su nakon kontranapada zaprijetiti golmanu Ekmečiću, oba puta pri rezultatu 0:0, ali su pokušaji Ibrahimbegovića i Kovačevića bili lagan plijen za Ekmečića.

Zoran Lukić pred golom Borca

A onda, jedanaest minuta prije kraja, bunker Banjalaučana je napokon popustio. Dragan Simić je primio jednu loptu na 18 metara od gola Borca, namjestio se, a potom preciznim udarcem kroz šumu nogu Borčevih igrača pogodio donji desni ugao Jantoljakovog gola za veliko slavlje oko 6.000 domaćih navijača. Pet minuta kasnije otklonjene su i sve dileme oko pobjednika. Mladi rerzervista Safet Sušić, koji je nešto ranije ušao u igru umjesto Lukića, postigao je svoj drugi pogodak u bordo dresu. Još jednom je u glavnoj ulozi bio Dragan Simić, koji je utrčao s loptom u šesnaesterac, a potom idealnim povratnim pasom servirao loptu Sušiću. Mladom napadaču Sarajeva je preostao lakši dio posla da zatrese mrežu Borca. Sjajnom završnicom, Simić je zasluženo "oteo" titulu junaka utakmice golmanu Borca, koji je sve do te 79. minute predstavljao noćnu moru za napadače Sarajeva.

Pobjedom od 2:0, Sarajevo je stiglo do sedme uzastopne prvenstvene utakmice u kojoj nije primilo gol, što je sve do danas ostao klupski rekord. Ovaj sjajan niz prekinut je u narednom kolu kada je bordo tim poražen od OFK Beograda sa minimalnih 1:0. Računajući minute u kojima je Sarajevo primilo posljednji od četiri gola protiv Partizana (Nenad Bjeković u 76. minuti), te jedini gol od OFK Beograda (Sergije Krešić u 70. minuti), mreža dvojice čuvara bordo tima, Seada Grude i Save Ekmečića ukupno je 714 minuta bila netaknuta, što je također ostao klupski rekord sve do današnjeg dana.

Izvještaj, sastave i fotografije sa ove utakmice možete pogledati ovdje.