Dolazak Abdulaha Gegića na klupu Sarajeva, u ljeto 1963. godine, donio je strahovit preokret u rezultatima i ambicijama bordo tima. Od ekipe koja se uglavnom zadovoljavala sredinom tabele, a nerijetko i samim opstankom u društvu najboljih, Sarajevo je postalo jedan od timova koji pretenduje za sami vrh tabele. Jesenji dio sezone 1963/64. Sarajevo je okončalo na diobi trećeg mjesta sa zagrebačkim Dinamom, a ispred njih ostao je samo dvojac iz glavnog grada, Crvena zvezda sa tri boda više, te OFK Beograd sa jednim bodom više. Tim sa Koševa je u jesenjim utakmicama, krasila igra dostojna tadašnjeg modernog fudbala, odlična fizička sprema, a udarna igla bio je veteran Asim Ferhatović, koji je igrao svoju sezonu života.

Upravo zbog toga, ekipu Sarajeva su mnogi ubrajali u red favorita iz sjene, čak i za najviši plasman, pa je duel OFK Beograda i Sarajeva, na startu proljetne polusezone, a koji je odigran dan ranije u odnosu na ostale susrete, ponio epitet jednog od najzanimljivijih susreta 14. kola Prve savezne lige.

Uvodne minute utakmice nisu ponudile previše uzbuđenja. Sarajevo je brzom igrom diktiralo tempo utakmice, ali je ipak u 12. minuti, domaći tim pomalo neočekivano došao u vodstvo. Nakon jednog centaršuta Milovanovića, mladi Mirsad Fazlagić je u namjeri da interveniše ispred Banovića pokušao vratiti loptu svom golmanu Ibrahimu Sirći, ali se lopta od stative odbila u mrežu Sarajeva i bilo je to 1:0 za Beograđane. Primljeni pogodak nije demoralisao igrače Sarajeva, koji su nastavili sa dobrom igrom, a prvu priliku za izjednačenje imao je Ibrahim Biogradlić u 17. minuti, ali je njegov silovit pokušaj iz slobodnog udarca, golman Vidinić krajnjim naporima odbranio. Sedam minuta kasnije, Džemaludin Mušović je lijepo uposlio Asima Ferhatovića, ali najbolji strijelac Sarajeva sa nekih 12 metara slabo šutira. Posljednje uzbuđenje u prvom poluvremenu je uslijedilo u 44. minuti. Ferhatović je ovog puta uposlio Mušovića, čiji snažan udarac Vidinić samo kratko odbija, a na loptu natrčava Stjepan Blažević, ali njegov udarac iskosa odlazi pored gola.

Sirćo tješi Fazlagića nakon autogola u 12. minuti

Drugo poluvrijeme donijelo je još bolju igru Sarajeva, a čini se da je posebno do izražaja došla znatno bolja fizička sprema igrača u bordo dresovima. Bolja igra fudbalera Sarajeva urodila je plodom već u 51. minuti, kada zasluženo stižu do izjednačenja. Akciju je započeo Salih Šehović, uposlivši na desnoj strani Sretena Šiljkuta. Njegov prizemni centaršut, koji je prošao pored nekoliko igrača u plavo-bijelim dresovima, odlično je ispratio Mušović koji je ubacio loptu u mrežu za 1:1. Tek nakon izjednačujućeg gola Sarajeva, bude se i domaći fudbaleri, koji su u narednih dvadesetak minuta uspjeli kreirati nekoliko opasnih akcija, ali ne i ozbiljnije zaprijetiti golu Ibrahima Sirće.

Najljepši trenutak na meču stigao je u 75. minuti. Mušović je sa sredine terena poslao jednu loptu prema Ferhatoviću, koji je u maniru velemajstora loptu petom gurnuo sebi u for. Domaći centarhalf, Marić je uzalud pokušavao stići Ferhatovića, ali je centarfor bordo tima u punom trku ušao u šesnaeterac Beograda, a potom snažnim udarcem matirati Vidinića za potpuni preokret.

Start Prljače i Biogradlića nad Miloševom, koji je okarakterisan kao penal

Ipak, slavlje gostujućih fudbalera nije dugo trajalo, jer je samo tri minute kasnije, OFK Beograd stigao do izjednačenja. Milošev je utrčao u šesnaesterac Sarajeva, praćen Biogradlićem i Prljačom, koji su u namjeri da ga spriječe da šutira, napravili prekršaj nad njim, pa varaždinski sudija Tešanić pokazuje na bijelu tačku. Siguran sa penala bio je Josip Skoblar koji je tako uspio spasiti svoj tim poraza, kojeg su po ocjenama svih koji su pratili susret, potpuno zaslužili.

Iako tužni zbog ispuštene pobjede, fudbaleri Sarajeva su ipak mogli biti zadovoljni osvojenim bodom na jednom od najtežih gostovanja, kojim su najavili da će i na proljeće igrati izuzetno važnu ulogu u samom vrhu jugoslavenskog fudbala.



Izvještaj, sastave, fotografije i video sa ove utakmice možete pogledati ovdje.