Kada je 26. septembra 1990. godine, u okviru osmog kola Prve savezne lige, Sarajevo na Koševu savladalo ekipu Zemuna, vjerovatno ni najveći pesimisti nisu mogli očekivati da će bordo tim na naredni trijumf čekati gotovo puna tri mjeseca, te da će sa sigurnog desetog mjesta skliznuti do sedamneste pozicije na tabeli i ponovo se naći u grčevitoj borbi za opstanak. Ipak, bordo tim je nakon tog meča sa Zemunom upao u veliku rezultatsku krizu. U narednih devet mečeva tim Srboljuba Markuševića nije uspio ostvariti nijednu pobjedu, a od maksimalnih 18 bodova osvojena su tek tri penal-boda. Sarajevo se tako našlo na sedamnaestom mjestu na tabeli, poziciji koja je vodila u niži rang. Upravo zbog toga, posljednje jesenje kolo i gostovanje Radničkog iz Niša nosilo je sa sobom imperativ pobjede. Za razliku od Sarajeva, Nišlije su na Koševo stigli u potpuno drugačijem raspoloženju. Radnički je igrao sjajnu polusezonu i uoči posljednje jesenje dionice nalazili su se na visokom četvrtom mjestu, sa izglednim šansama da se nakon sedam godina čekanja ponovo plasiraju u Kup UEFA.

Nakon više od tri mjeseca, u ekipu se vratio Miloš Nedić, a trener Markušević je iznenadio sve kada je odlučio da ovom korpulentnom defanzivcu u ovoj utakmici dodijeli ulogu centarfora, što će se ispostaviti kao pun pogodak iskusnog stručnjaka na klupi bordo tima. Uprkos teškom terenu, koji je bio prekriven snijegom, te veoma hladnom vremenu, fudbaleri Sarajeva su pružili veoma dobru partiju i do nogu potukli goste iz Niša. Već od samog starta utakmice, Sarajevo je započelo opsadu gola gostiju, a prvu priliku imao je Igor Lazić nedugo nakon prvog sudijskog zvižduka. Tri minute kasnije, u prilici se našao i Nudžein Geca, a par minuta kasnije i Nedić, ali je rezultat ostao nepromijenjen.

Dane Kuprešanin u prodoru

Pritisak Sarajeva je konačno urodio plodom u 25. minuti. Nedić je u maniru vrsnih centarfora sjajno izbjegao ofsajd zamku gostiju, lijepo primio jednu dubinsku loptu, a potom bez većih problema savladao golmana Pejića za 1:0. I nakon vodećeg gola, napadi domaćeg tima nisu prestajali, a dvije minute prije odlaska na odmor prednost je udvostručena. Bila je to najljepša akcija na utakmici u kojoj je na kraju Risto Vidaković uputio prizeman centaršut pred gol Nišlija, a kapiten Dane Kuprešanin atraktivno petom savladao Pejića za 2:0.

Nastavak utakmice donio je dosta manje prilika. Sarajevo je zadovoljno vodstvom sigurno kontrolisalo utakmicu, dok Radnički nije uspijevao ozbiljnije ugroziti gol Hajrudina Čardaklije. Tačku na i, stavio je Geca u 87. minuti, kada je sjajnim udarcem sa preko 20 metara pogodio rašlje Pejićevog gola za konačnih 3:0 i koliko toliko mirniji zimski san uoči prvenstvene pauze.

Izvještaj, sastave i fotografije sa ove utakmice možete pogledati ovdje.