Sarajevo je u sezoni 1952/53. stajalo veoma dobro. Tim sa Koševa je veći dio sezone proveo u sredini tabele, zauzimavši visoko peto mjesto, ali je u periodu od 16. do 18. kola uslijedio niz od tri utakmice bez pobjede, pa je osvojen tek jedan od maksimalnih 6 bodova. Upravo nakon utakmica 18. kola, u kojem je Sarajevo doživjelo poraz od Vojvodine na svom terenu, uslijedila je prvenstvena pauza od mjesec dana, koja je dobro došla timu Sarajeva.

Naime, pred našim timom su bile četiri teške utakmice. Gostovanja Dinamu i BSK-u, te dvije domaće utakmice protiv Zagreba i Partizana. Sarajevo je još uvijek bilo daleko od opasne zone, ali je svejedno bio potreban oprez, obzirom da su upravo dva zagrebačka kluba bili ispod Sarajeva na tabeli.

Nezadovoljan igrama u posljednja tri kola, trener Aleksandar Tomašević odlučio je da u prijateljskim utakmicama tokom pauze pruži priliku nekim mlađim igračima, od kojih je očekivao da donesu osvježenje njegovoj ekipi. Jedan od igrača koji je dobio priliku bio je i Asim Ferhatović. Mladi napadač je u dva vezana prijateljska meča sa Veležom, u Mostaru i na Koševu, zaigrao na poziciji polutke i postigao tri gola, pokazavši treneru da može računati na njega.

Tako je u 19. kolu protiv Dinama, Hase po prvi put te sezone upisao prvenstveni nastup. Sarajevo je tog dana u Zagrebu osvojilo jedan bod, a upravo je Ferhatović bio jedan od najagilnijih igrača svog tima, čime je stekao Tomaševićevo povjerenje, pa se njegovo ime našlo i u sastavu za duel sa Zagrebom, sedam dana kasnije. Bio je to tek treći prvenstveni nastup u Ferhatovićevoj karijeri, a prvi ikada na svom Koševu.

Zagreb je gostovanje na Koševu dočekao na pretposljednjem mjestu sa 14 bodova, dok je Sarajevo bilo sedmo sa 4 boda više. Za zagrebački tim, ovaj meč je bio "biti ili ne biti" i sve osim pobjede predstavljalo je katastrofu za njih. Ipak, gosti u prvom poluvremenu nisu pokazali apsolutno ništa, dok je domaći tim dominirao terenom. Već u 5. minuti prvu priliku imao je Mladen Stipić, ali njegov snažan udarac zaustavlja golman Maček. Isti igrač se tri minute kasnije ponovo našao u izglednoj prilici, ali šutira visoko preko gola.

Pritisak Sarajeva se napokon isplatio u 12. minuti. Marcel Žigante je centrirao u šesnaesterac gostiju, gdje je nespretno reagovao Dubravčić, koji rukom zaustavlja loptu, pa beogradski sudija Bajraktarević opravdano dosuđuje jedanaesterac. Loptu je na bijelu tačku namjestio Đuka Lovrić i preciznim udarcem matirao Mačeka za 1:0.

Pet minuta kasnije, uslijedio je najljepši trenutak na meču. Asim Ferhatović je krenuo u solo prodor, u kaznenom prostoru gostiju je predriblao trojicu gostujućih fudbalera, našao se oči u oči sa golmanom, a potom ga i savladao snažnim udarcem za 1:0. Bila je to prava majstorija mladog fudbalera Sarajeva, za koju je nagrađen dugotrajnim aplauzom oko 8.000 prisutnih gledalaca.

Prvi problemi za Sarajevo uslijedili su u 26. minuti, kada se nakon jednog sudara sa protivničkim fudbalerom povrijedio desni bek Miroslav Brozović. Obzirom da tadašnja pravila nisu dozvoljavala izmjene, Brozović je prešao na mjesto krila, gdje je u nastavku utakmice uglavnom statirao.

Marcel Žigante u duelu sa Jurićem i Šantekom

Uvodne minute drugog poluvremena donijele su nove glavobolje treneru Tomaševiću. Brozović je u 54. minuti napravio grub prekršaj nad Medvedom, te je isključen iz igre, pa je Sarajevo posljednjih pola sata i definitivno ostalo sa igračem manje.

Brojčanu prednost iskoristili su gosti, koji potpuno preuzimaju kontrolu nad utakmicom. Zagreb je do kraja stvorio nekoliko dobrih prilika, ali je Stipe Pejak bio na visini zadatka. Sve što su gosti uspjeli uraditi do kraja bio je utješni pogodak Jagodića u 85. minuti. Sarajevo je tako stiglo do vrijedne pobjede, kojom se dva kola prije kraja ponovo našlo na petom mjestu na tabeli.

Izvještaj, sastave i fotografije sa ove utakmice možete pogledati ovdje.