Zbog radova na rekonstrukciji travnjaka Stadiona Rođeni, duel 11. kola m:tel Premijer lige BiH između Veleža i Sarajeva će se igrati na zamjenskom stadionu. Velež će svog starog rivala ugostiti na stadionu Perica Pero Pavlović u Gabeli, a zanimljivo je da to neće biti prvi duel ova dva tima na stadionu koji je ranije nosio naziv Podavala.

Ni sa jednim drugim klubom Sarajevo nema tako zanimljiv i opsežan historijat međusobnih duela, kao što je to slučaj sa Veležom. Gotovo da nema godine u kojoj Sarajevo i Velež nisu odigrali barem jednu zvaničnu ili prijateljsku utakmicu, a od 1946. do danas susreli su se preko 200 puta. Posebno je zanimljiv podatak da su svoje takmičarske utakmice ova dva tima igrala na čak deset različitih stadiona u pet različitih gradova, po čemu je ovaj derbi zaista specifičan. Stadion u Gabeli biće jedanaesti stadion na kojem su ova dva tima odmjerila snage, a o tome ćete moći detaljnije čitati u narednoj objavi Bordo vremeplova.

Računajući i prijateljske utakmice, Velež i Sarajevo su snage odmjeravali u Sarajevu, Mostaru, Visokom, Jablanici, Zenici, Čapljini, Stocu, Gabeli, Međugorju, Čitluku, Tuzli, Župči, Ljubuškom, na Tjentištu i Igmanu, ali i van Bosne i Hercegovine u Makarskoj i Baškoj vodi. Prvenstvena utakmica, koja je na rasporedu u ponedjeljak, biće prvi zvanični duel ova dva tima u Gabeli, ali ne i prvi zaista, jer su se na istom stadionu dva velika rivala susrela prije više od tri decenije.

Bio je to finalni susret petog izdanja "Memorijala Andrije Ankovića" u organizaciji GOŠK-a. Ovaj tradicionalni turnir, posvećenem bivšem reprezentativcu Jugoslavije i dugogodišnjem članu Hajduka, a inače rođenom Gabeljaninu, održava se od 1986. godine, a do raspada Jugoslavije, ekipa Sarajeva je bila njegov redovan učesnik, te najuspješniji tim. Bordo tim je učestvovao na svih šest izdanja ovog turnira prije rata, te svaki put stigao do finala. U finalnim mečevima, bordo tim je ostvario polovičan učinak. Tri puta je Sarajevo uspijevalo osvojiti turnir (1986., 1988. i 1989. godine), dok je u preostala tri finala doživjelo poraze od Leotara (1987.), Veleža (1990.) i Hajduka (1991.). Nakon rata, Sarajevo je samo još jednom bilo gost ovog turnira, 2007. godine, kada je ponovo stiglo do finala, gdje je poraženo od GOŠK-a.

Ekipa Sarajeva uoči finala sa Veležom
Stoje: Raičković, Bajić, Musemić, Nedić, Lugušić, Kuprešanin.
Čuče: Lazić, Omanović, Mulavdić, Varupa, B. Božović

Na petom izdanju ovog turnira, koji se održao 27. i 28. januara 1990. godine, pored domaćeg GOŠK-a i branioca trofeja Sarajeva, učestvovali su još Velež i Neretva iz Metkovića. Prvog dana turnira odigrane su polufinalne utakmice, u kojima je Velež boljim izvođenjem penala savladao Neretvu, dok je Sarajevo sa sigurnih 4:0 savladalo domaćina, ekipu GOŠK-a. Prvo ime polufinalne utakmice bio je razigrani Boban Božović koji je postigao tri gola, dok je još jedan dodao povratnik u redove bordo tima, Husref Musemić.

U finalnom susretu, narednog dana, pred oko 1.000 gledalaca, pravdu je dijelio sudija Fazlagić iz Čapljine. Sarajevo je na ovom meču nastupilo u sastavu: Lugušić, Bajić (Ljubičić), Varupa, Omanović, Raičković, Nedić (Geca), Mulavdić (Ćirković), Kuprešanin, Musemić (Rovčanin), Lazić i Božović. Za razliku od prvog dana turnira, na ovom meču priliku za nastup nisu dobili Čardaklija, Jaganjac i Guzina.

S druge strane, za ekipu Veleža nastupili su: Petranović, Šišić, Čolak, Čerkić, Rahimić (Gosto), Jedvaj, Rončević (Beširević), Tufek, Kodro, Maslovar (Glogovac) i Jokišić.

Jokišić postiže pobjedonosni pogodak

Finalni susret je bio prepun uzbuđenja, a fudbaleri oba tima su pružili odličnu partiju, uz maksimalno zalaganje, kao da je u pitanju prvenstveni meč i borba za bodove. Sarajevo je tokom prvog poluvremena bilo bolji protivnik, ali nije uspjelo realizovati svoje šanse. Petranović je uspio zaustaviti sve pokušaje Musemića, Božovića i Mulavdića, pa se na odmor otišlo bez golova.

Nakon deset minuta igre u nastavku stigao je i trenutak odluke. Jokišić je pobjegao pažnji svojih čuvara i dok su fudbaleri Sarajeva od pomoćnog sudije tražili da signalizira ofsajd poziciju napadača Veleža, on je iz dosta teške pozicije uspio matirati Lugušića za 1:0. Mogao je Velež stići i do ubjedljivije pobjede, nakon što je u 78. minuti Raičković skrivio penal na Šišiću, ali je Meho Kodro bio neprecizan sa bijele tačke.

Kapiten Veleža Petranović prima pehar

Iako je opšti dojam bio da je ekipa Sarajeva prikazala najbolju igru tokom ova dva dana, greška sudije Fazlagića, defanzivna taktika mostarskog tima, kao i sjajna partija Vukašina Petranovića u finalnom meču, donijeli su Veležu prvi trijumf na ovom memorijalnom turniru. Nakon završetka finalne utakmice podijeljeni su trofeji za prva tri mjesta, te pojedinačne nagrade, od kojih je jedna pripala i bordo timu. Naime, za najboljeg strijelca turnira proglašen je napadač bordo tima, Boban Božović, koji je postigao tri pogotka.