Fudbalsku sezonu
1991/92. u Jugoslaviji, obilježila je izuzetno loša posjećenost prvenstvenih utakmica. Uz izuzetak domaćih utakmica beogradskih klubova, tribine su na ostalim stadionima bile sablasno prazne, iz kola u kolo. Takva je situacija bila i sa domaćim utakmicama Sarajeva. U cijeloj sezoni, jedini izuzetak bilo je gostovanje
Crvene zvezde, kada se na koševskim tribinama okupilo oko 6.000 gledalaca. Na svim ostalim mečevima, ta cifra je bila mnogo manja.
Tako je bilo i u duelu 25. kola, kada je na
Koševu gostovao banjalučki
Borac. Tek uz pomoć novinarskog
navlačenja, u izvještajima je zapisano da je bilo prisutno oko 1.000 gledalaca, iako je stvarni broj prodatih ulaznica za ovaj meč bio daleko od četverocifrenog. Sarajevo je meč sa Borcem dočekalo na sedmom mjestu, ali sa još uvijek realnim izgledima da se nađe među četiri najbolja tima, što je u konačnici trebalo donijeti i plasman u
Kup UEFA, odnosno prvi izlazak u Evropu nakon šampionske 1985. godine. Do meča sa Borcem, bordo tim je bio neumoljiv na svom terenu. Tek su
Partizan i
Velež, uspjeli ostati neporaženi nakon 90 minuta igre, ali su se i oni nakon izvođenja jedanaesteraca kućama vratili praznih ruku, pa se s pravom očekivala nova pobjeda ekipe
Fuada Muzurovića. S druge strane, ekipa Borca je zauzimala sigurno mjesto u sredini tabele, pa su na Koševo stigli rasterećeni, bez rezultatskog pritiska. Iako oslabljeni neigranjem dvojice ponajboljih pojedinaca, golmana Milana Simeunovića i veznjaka
Fuada Šašivarevića, Banjalučani su bili uvjereni da u Sarajevu mogu stići do pozitivnog rezultata.
Da najave o otvorenoj i napadačkoj igri gostiju nisu bile tek prazne floskule, pokazalo je i prvo poluvrijeme utakmice na Koševu, u kojem su Banjalučani bili znatno bolji i opasniji protivnik. Prvu priliku na utakmici, Borac je imao već u 15. minuti. Mirza Golubica je iskoristio nesmotrenost
Dejana Raičkovića, ukrao mu loptu i krenuo prema golu Sarajeva. U svom prodoru uspio je zaobići i golmana
Antu Jakovljevića, a potom je odigrao povratni pas za usamljenog Vitomira Štavljanina. Centarfor gostiju se našao u idealnoj poziciji, ali je uspio promašiti nemoguće - prazan gol, sa svega nekoliko metara udaljenosti. Osamnaest minuta kasnije, isti igrač se našao u novoj prilici. Ovog puta njegov udarac je bio znatno precizniji i išao je u okvir gola, ali je golman bordo tima Jakovljević sjajnom reakcijom uspio sačuvati svoju mrežu, pa se na odmor otišlo bez golova.
Miloš Nedić u duelu sa odbranom Borca
Malobrojna publika na Koševu nije mogla biti zadovoljna partijom koju su im pružili njihovi ljubimci u prvih 45 minuta, ali je pauza između dva poluvremena očito godila izabranicima Fuada Muzurovića, koji su za samo pet minuta igre u nastavku stigli do velike prednosti. Sarajevo je do vodstva stiglo u 47. minuti, kada je
Ibrahim Duro lijepo prošao po lijevoj strani, a potom oštrim centaršutem pronašao
Sretka Vuksanovića koji pogađa za 1:0. Samo tri minute kasnije, prednost bordo tima je bila udvostručena.
Ismet Mulavdić je idealno poslužio
Igora Lazića, koji postiže pogodak za 2:0.
Posljednju šansu da se rezultatski vrati u meč, Borac je imao u 65. minuti, ali je Radosavljević bio neprecizan, a kazna je stigla samo tri minute kasnije. Mulavdić je još jednom u ulozi asistenta, a strijelac je ovog puta bio
Miloš Nedić za konačnih 3:0. Bio je to ujedno i kraj uzbuđenjima na ovom meču, a jedinu reakciju publike u preostalih dvadesetak minuta igre izazvao je izlazak najboljeg pojedinca utakmice, Ismeta Mulavdića. Njega je u finišu utakmice na terenu zamijenio mladi
Senad Repuh, a bordo sedmica je za sjajnu partiju od domaće publike nagrađen aplauzima i skandiranjem.
Ovom pobjedom, ekipa Sarajeva se probila do petog mjesta na tabeli, bodovno se poravnavši sa četvrtoplasiranim
OFK Beogradom. Četrnaest dana kasnije, Koševo je ponovo trebalo otvoriti svoje kapije i to za duel Sarajeva i Željezničara, ali je početak rata u Bosni i Hercegovini, ujedno značio i prekid prvenstva za klubove iz naše države. Susret Sarajeva i Borca, tako je ostao posljednji meč
Prve savezne lige koji je odigran na našem najvećem stadionu. Nakon 42 godine, koliko je prošlo od prve prvoligaške utakmice na Koševu, odigrane u martu 1950. godine između Sarajeva i Crvene zvezde, te nakon više od 700 utakmica, u kojima su Sarajevo i Željezničar na ovom stadionu dočekivali svoje protivnike, Koševo je zauvijek zatvorilo svoje kapije za jugoslavenski fudbal.
Izvještaj, sastave i fotografije sa ove utakmice možete pogledati
ovdje.
