Proljetni dio sezone 1984/85. obilježila je tijesna borba Sarajeva i splitskog Hajduka za osvajanje šampionske titule. Sarajevo je još od jeseni čvrsto držalo lidersku poziciju, dok je Hajduk poput vjerne sjenke pratio bordo tim i čekao kiks izabranika Boška Antića, kako bi zasjeli na čelo tabele. Za razliku od prvog dijela šampionata, u kojem je bordo tim upisao četiri gostujuća trijumfa, u drugom dijelu prvenstva Sarajevo je sve do tog 30. kola bilo bez gostujuće pobjede. Iako je bordo tim iza sebe imao niz od devet ligaških utakmica bez poraza, na gostovanjima ipak nije uspijevao osvojiti oba boda. Remiji na Grbavici, u Splitu, Titogradu i Osijeku su ipak i dalje bili dovoljni da Sarajevo održi bodovnu prednost u odnosu na Hajduk, ali je meč u Novom Sadu ipak bio od ključne važnosti za Sarajlije. Hajduk je u međuvremenu istopio prednost Sarajeva na samo jedan bod, a uz bolju gol-razliku i činjenicu da su u tom kolu na svom Poljudu trebali igrati protiv Rijeke, došli su u poziciju da u slučaju novog remija bordo tima, četiri kola prije kraja izbiju na čelo tabele.

Oba susreta i onaj na Poljudu i onaj na stadionu u Novom Sadu, počeli su u isto vrijeme, u 19 sati, a razlog za slavlje prvi su imali navijači Vojvodine, ali i Hajduka, jer su Novosađani već nakon nepune dvije minute igre stigli do vodstva. Novaković je uposlio na Ilića, na nekih 20 metara od gola Miloša Đurkovića, a ovaj se odlučio na snažan udarac. Ilićev projektil je završio u donjem desnom uglu Đurkovićevog gola za radost domaćih navijača. Hajduk je od tog trenutka preuzeo lidersku poziciju, koju je dodatno učvrstio deset minuta kasnije kada je Zlatko Vujović zatresao mrežu Rijeke za 1:0. Rijeka je sedam minuta kasnije izjednačila na Poljudu, a u gotovo istom trenutku Vojvodina je stigla i do drugog gola, kojeg je ponovo postigao Ilić. Ipak, slavlje domaćih igrača i navijača nije dugo trajalo, obzirom da je glavni sudija Jovica Bešlin iz Kikinde, a na asistenciju svog pomoćnika Muharemagića, poništio pogodak, zbog ofsajd pozicije u kojoj se našao napadač domaćeg tima.

Predrag Pašić i Mirza Kapetanović u susretu sa Vojvodinom

Tek od tog trenutka bude se pomalo uspavani fudbaleri Sarajeva, koji počinju da preuzimaju terensku inicijativu, a kao plod takve igre stigao je i izjednačujući pogodak u 35. minuti. Slaviša Vukičević je iskoristio jednu nesmotrenost domaćeg halfa Raca, te je poslao precizan centaršut sa desne strane, a najviši u skoku bio je Dragan Jakovljević koji snažnim i preciznim udarcem glavom pogađa za 1:1. Slavlje zbog povratka na vrh ipak nije dugo trajalo, jer je samo tri minute kasnije Hajduk, golom mladog Aljoše Asanovića vratio prednost u jadranskom derbiju sa Rijekom. Od tog trenutka, Splićani su krenuli neumoljivo puniti mrežu svog protivnika, a svakim novim golom, kojih je na kraju bilo ukupno pet u mreži Riječana, prednost Splićana u vidu gol-razlike je bila sve veća.

Sarajevo je s druge strane pokušavalo uporno doći do drugog gola, a kako je vrijeme prolazilo, tako su i napadi bordo tima bili sve opasniji. Domaći fudbaleri, kojima su bodovi u ovom meču bili od velikog značaja, zbog direktne borbe za opstanak, djelovali su sve umornije, što su razigrani fudbaleri Sarajeva, predvođeni kapitenom Predragom Pašićem i razigranim Senadom Merdanovićem, koristili da sve češće zaprijete golmanu Jovaniću.

I onda, sedam minuta prije kraja meča, kada je izgledalo da će Sarajevo prvi put od 11. kola igranog u novembru prethodne godine, ispustiti lidersku poziciju, velika grupa navijača koja je stigla u Novi Sad oduševljeno je skočila i proslavila vodeći gol svojih ljubimaca. Predrag Pašić je najprije izborio, a potom izveo slobodan udarac sa lijeve strane. Na njegov centaršut u srce šesnaesterca domaćih natrčao je Vukičević i prekrasnim volej udarcem zatresao mrežu Jovanića za 1:2. Bio je to najljepši, ali vjerovatno i najvrijedniji gol bordo tima na putu do druge šampionske titule.

Janjoš, Vukičević, Merdanović i Musemić slave veliku pobjedu

Sarajevo je tako uspjelo, četiri kola prije kraja prvenstva, zadržati lidersku poziciju i jedan bod prednosti u odnosu na Hajduk, a šest od mogućih osam osvojenih bodova u posljednje četiri runde na kraju je bio dovoljan bilans da se na veliki trofej vrati na Koševo, nakon 18 godina čekanja. Bordo tim je zasluženo stigao do šampionske titule i tako postao prvi tim izvan tzv. velike četvorke koji je uspio osvojiti dva šampionska naslova. Kasnije će to za rukom poći još samo Vojvodini, koja je svoju drugu titulu osvojila 1989. godine.



Izvještaj, sastave, video i sedam fotografija sa ove utakmice možete pogledati ovdje.