Prvenstvenu sezonu 1962/63. ekipa Sarajeva je otvorila na najbolji mogući način. U prva dva kola, bordo tim je ubilježio dva minimalna trijumfa, nad Rijekom i Budućnosti, nakon čega je uslijedio remi bez golova sa Crvenom zvezdom. Sarajevo se tako nakon tri odigrana kola našlo na čelu tabele, sa pet bodova i najboljim gol-količnikom (2:0), a tek u četvrtom kolu doživjelo je prvi poraz, u gostima kod OFK Beograda. Poraz na Karaburmi ipak nije ostavio velikog traga na izabranike Ratomira Čabrića koji su se ubrzo vratili na pobjednički kolosijek. Najprije je Sarajevo savladalo rumunski Steagul Rosu na Koševu, u meču Balkanskog kupa, a potom je na rasporedu bio mali republički derbi protiv tuzlanske Slobode, koji je bio ujedno i idealna prilika da se dođe do treće prvenstvene pobjede u sezoni.

Za razliku od Sarajeva, Tuzlacima baš i nisu cvjetale ruže. Sloboda se nakon tri godine ponovo vratila u društvo najboljih, ali start sezone je ukazivao na to da bi i ovaj, drugi po redu, plasman Tuzlaka u Prvu saveznu ligu mogao ponovo završiti neslavno. Sloboda je u prva četiri kola osvojila samo jedan bod i nalazila se na posljednjem mjestu na tabeli, pa su im bodovi na Koševu bili prijeko potrebni.

Prvo poluvrijeme nije donijelo fudbalsku predstavu koja je mogla zadovoljiti oko 6.000 prisutnih navijača. Tuzlacima su pripale uvodne minute meča, a već u 5. minuti imali su prvu dobru priliku preko Mesaroša, koji nije iskorisito pas Ivoša, pa je iz povoljne situacije šutirao pored gola. Sloboda je u tom periodu igre izvela čak četiri kornera, a tek od 10. minute bude se i igrači u bordo dresovima, koji prvi put prijete u 20. minuti. Nakon akcije u kojoj je učestvovala kompletna napadačka linija, Ivica Mioč je šutirao sa 20 metara, ali lopta odlazi pored gola. U 31. minuti nova dobra prilika za goste i to ponovo za Mesaroša, koji je primio loptu na desnom krilu, a potom ušao u sredinu terena i šutirao pored istrčalog Marka Bilića, ali ponovo je bio neprecizan.

Golman Tuzlaka Hajrović interveniše ispred Srboljuba Markuševića

Za razliku od prvog poluvremena, nastavak utakmice ponudio je dosta otvoreniju igru oba tima, a publika je napokon vidjela i golove. Već od samog starta drugog poluvremena, Sarajevo je krenulo ofanzivno prema golu Slobode, a nakon nekoliko poluprilika koje su propustili Mioč i Zijad Arslanagić, stigao je i prvi gol. Bilo je to u 58. minuti, kada je Arslanagić primio jednu loptu na sredini terena, a potom u punom trku krenuo prema golu Fuada Hajrovića. U sjajnom solo prodoru nanizao je čak trojicu igrača gostiju, a potom kada je ušao u šesnaesterac šutirao ispod Hajrovića za 1:0.

Slavlje domaćih navijača se još nije ni stišalo, a Sloboda je uspjela doći do izjednačenja. Ivoš je u 60. minuti uposlio Aćamovića koji je preciznim udarcem matirao Bilića za 1:1. Primljeni gol nije demoralisao igrače Sarajeva, koji su nastavili sa napadima na gol gostiju, a dva puta se u izglednoj poziciji našao Asim Ferhatović. Njegov prvi pokušaj je bio neprcizan, a drugi par minuta kasnije uspio je da zaustavi Hajrović.

Najljepši trenutak utakmice dogodio se u 70. minuti. Nakon jedne duge akcije Sarajeva, koju je započeo Anton Falak, a nastavio Mioč, lopta je stigla do Arslanagića. Napadač Sarajeva se u tom trenutku nalazio na ivici šesnaesterca, okrenut leđima prema golu Tuzlaka, ali je primio loptu, a potom se majstorski okrenuo i tim potezom izbacio iz igre čak dvojicu svojih čuvara. Odmah nakon driblina odlučio se na lob udarac, pogodivši gornji desni ugao Hajrovićevog gola za 2:1. Malo je nedostajalo da u samom finišu utakmice Arslanagić dođe i do het-trika, ali je Hajrović ovog puta bio siguran, spriječivši siguran gol.

Nakon utakmice, zanimljivu izjavu za medije je dao kapiten Sarajeva, Ibrahim Biogradlić, a koja se najviše odnosila na domaću publiku. Rekli bismo da se čak ni danas, šest decenija kasnije, nije mnogo promijenilo po pitanju problema o kojima je govorio legendarni Biogradlić tada.

"Bila je to veoma teška utakmica, pogotovo što smo je igrali na svom terenu i pred svojom publikom. Navijači su nam postali potpuno nevjerni. Treba samo jedan od nas da pogriješi, pa da nastane pravi koncert zvižduka. Izgleda, neće da nas shvate. Treba da nas ponesu i onda kada nam ne ide."

Izvještaj, sastave i fotografije sa ove utakmice možete pogledati ovdje.