Fudbalska sezona
1977/78. predstavljala je za ekipu Sarajeva rezultatsku prekretnicu. Ekipu je pred početak prvenstva preuzeo novi stručni štab, najmlađi u državi, kojeg su činila trojica dojučerašnjih prvotimaca bordo tima,
Fuad Muzurović,
Denijal Pirić i
Boško Prodanović, a kako je vrijeme odmicalo Sarajevo je igralo sve bolje. Nakon serije lošijih rezultata sredinom jesenje polusezone, Sarajevo je pretposljednjeg dana oktobra osvojilo jedan bod u Nišu, protiv domaćeg
Radničkog i tako započelo seriju utakmica bez poraza. Do kraja jesenjeg dijela prvenstva, tim sa Koševa je upisao još dvije domaće pobjede nad
Olimpijom i
Borcem, te remiziralo u duelima sa
Zagrebom i
Partizanom, pa je prvi dio prvenstva okončalo na solidnom osmom mjestu.
Prvo proljetno kolo donijelo je gostovanje na
Kantridi, kod ekipe Rijeke, koja je također u jesenjem dijelu prvenstva igrala veoma kvalitetno. Bile su to zlatne godine rječkog tima, koji je tih godina osvojio svoje prve trofeje,
Kup Maršala Tita 1978. i 1979. godine, te po prvi put ostvario plasman u UEFA takmičenja. Dvije mlade i izuzetno kvalitetne ekipe, koje su bile možda i najbolji pokazatelj kvaliteta tadašnjeg fudbala u Jugoslaviji, pružili su tog dana na Kantridi veoma dopadljivu igru. Uprkos teškim uslovima, terenu prekrivenom blatom, oko 10.000 navijača moglo je biti zadovoljno onim što su vidjeli na otvaranju proljetnog dijela prvenstva.
Sarajevo je prvo zaprijetilo na utakmici već u petoj minuti, kada se u dobroj prilici našao
Safet Sušić, ali njegov udarac je završio tik pored stative Avramovićevog gola. Rijeka je brzo uzvratila preko Damira Desnice, a potom i Radovića, ali je u oba navrata golman Sarajeva
Sead Gruda bio na visini zadatka. Jedinica bordo tima je u 35. minuti još jednom pobrao aplauze domaće publike za sjajnu intervenciju, ovog puta nakon pokušaja Ružića. Period bolje igre domaći tim je napokon uspio krunisati u 40. minuti, kada
Sead Hodžić u svom šesnaestercu nepropisno zaustavlja Hrstića, pa sudija Manojlovski opravdano pokazuje na bijelu tačku. Siguran sa penala bio je Miodrag Kustudić za 1:0. Međutim, slavlje domaćih navijača nije dugo trajalo, jer je već u narendoj minuti Sarajevo stiglo do izjednačenja. Lijevo krilo domaćeg tima, Desnica, napraivo je kardinalnu grešku u svom šesnaestercu i bukvalno poklonio loptu u noge
Radomiru Savić, a najbolji strijelac
Prve savezne lige u toj sezoni koristi takav poklon i pogađa za 1:1 što je bio rezultat s kojim se otišlo na odmor.
Gruda i Bošnjak zaustavljaju Ružića
Nastavak utakmice ponudio je nešto manje uzbuđenja. Teren je bio sve teži za igru, ali i pored toga, viđena su još dva pogotka, po jedan na obje strane. I ovog puta su prvi do prednosti došli domaćini i to u 60. minuti, kada Kustudić postiže svoj drugi gol. Kustudićevom golu prethodilo je loše izvođenje auta fudbalera Sarajeva, te neopreznost
Ante Rajković koji nije primijetio da mu se Kustudić nalazi iza leđa. Najbolji pojedinac u domaćim redovima je ukrao loptu Rajkoviću, a potom matirao Grudu za 2:1. Posljednjih dvadeset minuta susreta, Rijeka je imala terensku inicijativu, ali im ona nije pomogla da dođu do pobjede, obzirom da je bordo tim u 74. minuti po drugi put stigao do izjednačenja. Nakon jedne gužve pred golom Rijeke, lopta je u jednom trenutku zastala u blatu, a najbliži lopti bio je kapiten Sarajeva
Edhem Šljivo koji se odlično snalazi i pogađa za konačnih 2:2, čime je bordo tim stigao do šestog uzastopnog ligaškog meča bez poraza.
Sjajna serija rezultata nastavljena je i u narednom kolu, kada je na
Koševu poražena tuzlanska
Sloboda, pa se Sarajevo nakon 20 odigranih kola našlo na visokom petom mjestu na tabeli.
Izvještaj, sastave i fotografije sa ove utakmice možete pogledati
ovdje.
