Poslije višemjesečnih priprema za odlazak na prvu inostranu turneju, ekspedicija FK Sarajevo je krajem februara 1993. godine napustila grad i zaputila se prema svojoj prvoj destinaciji na svjetskoj turneji - Dalmaciji. Preko sarajevske piste, Igmana i Mostara, fudbaleri Sarajeva su početkom marta stigli u Trogir, gdje su prvi put nakon početka agresije na Bosne i Hercegovinu održali jedan trening na otvorenom. Na put iz Sarajeva krenula su 24 fudbalera: Vukadin, Pervan, Mekić, Behlulović, N. Fazlagić, S. Fazlagić, Abdurahmanović, Geca, Repuh, Suljagić, Avdić, N. Vazda, E. Vazda, Valentić, Varešanović, Baljić, Granov, Turković, Šimunović, Franković, Čehajić, Mujkić, Kukuljac i Memović. Pored njih, sa ekipom su otputovali predsjednik Muhamed Granov, direktor Mirsad Fazlagić, sekretar Nijaz Merdanović, Salem Prolić, treneri Fuad Muzurović, Denijal Pirić i Fahrudin Zejnilović, te fizioterapeut Dževad Tarakčija.

Nakon sedmodnevnog boravka u Trogiru, Sarajevo je 10. marta gostovalo na Poljudu, ekipi Hajduka. Bila je to prva utakmica koju je bordo tim odigrao nakon početka rata, a drugoplasirani tim HNL-a je očekivano slavio sa visokih 4:0.

Fudbaleri Sarajeva uoči treninga u Trogiru
Foto: Dragana Marshall Bošnjak

Poslije meča sa Hajdukom, fudbaleri Sarajeva su napustili Trogir, a nova baza bordo tima bile su Stubičke toplice. Boravak u neposrednoj blizini glavnog grada Hrvatske iskorišten je za dogovaranje nove prijateljske utakmice, a protivnik je ovog puta bila zagrebačka Croatia, aktuelni lider na tabeli HNL-a i prvi favorit za osvajanje titule prvaka Hrvatske. Susret Croatije i Sarajeva, odigran je na insistiranje bivšeg fudbalera bordo tima, a u tom trenutku trenera zagrebačkih "plavih", Miroslava Ćire Blaževića. Sama utakmica imala je humanitarni karakter, obzirom da je sav prihod od ulaznica namijenjen ranjenoj djeci Sarajeva. Ulaznica za zapadnu tribinu Maksimira koštala je 1.000 dinara, dok je ulaz na južnu tribinu bio besplatan.

Prije samog početka utakmice održan je niz svečanosti. Na jarbolima stadiona u Maksimiru je podignuta zastava Republike Bosne i Hercegovine, a podizanje "ljiljana" nagrađeno je aplauzom domaće publike. Potom je kapitenu Sarajeva, Nudžeinu Geci, poklon sliku "Zima sa osam vrba", uručio hrvatski umjetnik Josip Generalić. Nakon toga, domaćinu se uime RBiH obratila ambasadorica u Zagrebu, Bisera Turković, te otpravnik poslova Neven Kulenović, zahvalivši se na gostoprimstvu i humanitarnoj gesti. Isto je učinila i Ivana Smajlović-Grubišić, koja se uime Crvenog krsta Bosne i Hercegovine zahvalila Miroslavu Blaževiću, Zorislavu Srebriću i Zdravku Mamiću za nesebičnu pomoć prilikom spašavanja logoraša u Bosni i Hercegovini.

Hrvatski umjetnik Josip Generalić uručuje sliku kapitenu Nudžeinu Geci

Ivana Smajlović-Grubišić, inače supruga bivšeg fudbalera Željezničara, Đure Smajlovića, izjavila je tom prilikom: "Posebno bih se zahvalila Miroslavu Blaževiću, Zorislavu Srebriću i Zdravku Mamiću, koji su nam omogućili da svjetsku javnost i Ujedinjene narode obavijestimo o događanjima u Bosni i Hercegovini."

A onda je napokon počelo ono zbog čega je oko 5.000 gledalaca i došlo na maksimirski stadion, utakmica. Trener Muzurović, čiji je tim u ovom meču bio pojačan golmanom puljanske Istre, Edinom Lokvančićem, odlučio se za sljedeći sastav: Lokvančić, Mekić, S. Fazlagić, Abdurahmanović, Geca, Valentić, Varešanović, Suljagić, Behlulović, Vazda, Repuh, dok su u nastavku utakmice priliku za nastup još dobili Granov, Baljić, N. Fazlagić i Šimunović.

S druge strane, njegov kolega Blažević, odlučio se za najjači sastav. Iako se susret sa Sarajevom igrao između dvije prvenstvene utakmice, Ćiro je nastupa poštedio jedinog rovite Dražena Ladića i Željka Adžića, te se odlučio za sljedećih 11 igrača: Ibrahimović, Turković, Lesjak, Panadić, Stanić, Šimić, Halilović, Gašpar, Vlaović, Škrinjar i Cvitanović. U drugom poluvremenu zaigrali su još: Butina, Marić, Borović, Pakasin, Peternac, Kosić, Akmadžić, Kuš i Bradvić.

Nudžein Geca zaustavlja Marija Stanića
Foto: Nkdinamozgb

Sama utakmica očekivano je pripala uigranijem timu Croatije, koja je već u šestoj minuti stigla do vodstva. Nakon akcije Stanića i Cvitanovića, mrežu Lokvančića zatresao je Vlaović, sjajnim volej udarcem. Sedam minuta kasnije, Stanića je u svom šesnaestercu oborio Geca, a siguran sa bijele tačke ponovo je bio Vlaović. Croatia je i nakon toga nastavila sa uraganskim napadima, pa je tako u 14. minuti nakon jednog nesporazuma sa golmanom Lokvančićem, Valentić zatresao vlastitu mrežu, da bi dvije minute kasnije Cvitanović povisio na 4:0.

Tek nakon četvrtog gola, fudbaleri Sarajeva su zaigrali nešto otvorenije, te su u 21. minuti preko Repuha uspjeli postići i počasni pogodak, a četiri minute prije odlaska na odmor Stanić je pogodio za 5:1. U nastavku je Blažević izmijenio gotovo čitav tim, a mladi fudbaleri Dinama su do vrha napunili mrežu Lokvančića. Pakasin je u 56. minuti povisio na 6:1, a pet minuta kasnije aplauze domaće publike pobrao je Elvir Baljić, čiji je udarac iz slobodnjaka sa 20 metara prohujao iznad prečke Croatijinog gola. U posljednjih osam minuta Croatia je postigla još dva pogotka, najprije preko Peternaca u 82. minuti, a potom je Pakasin svojim drugim golom na utakmici, u samom finišu postavio konačan rezultat.

Pobjeda Croatije je bila apsolutno zaslužena, iako previsoka, ali je rezultat na ovoj utakmici svakako bio u drugom planu. Mnogo važnije od samog meča, bio je iznos koji je prikupljen za sarajevsku djecu, invalide rata.