Fudbalska sezona 1977/78. donijela je renesansu u redovima tima sa Koševa. Nakon dugo vremena, bordo tim je imao veoma kvalitetnu ekipu, koja je stasavala i bila spremna za povratak u sami vrh jugoslavenskog fudbala. Nakon godinu dana odsustva, zbog služenja vojne obaveze, u ekipu se vratio kapiten Edhem Šljivo, dok su nova pokretačka snaga bili reprezentativci Safet Sušić, Ante Rajković i Želimir Vidović. Potpunu afirmaciju u ovoj sezoni stekli su Srebrenko Repčić i Radomir Savić, koji će upravo te godine postati najbolji strijelac šampionata. Pored njih, tu su bili još i već iskusni prvotimci, Nijaz Merdanović, Branko Bošnjak i Zoran Lukić, te nekoliko veoma kvalitetnih mladih igrača iz vlastitog omladinskog pogona, koji će u predstojećim godinama postati nosivi stubovi tima sa Koševa, poput Predraga Pašića, Faruka Hadžibegića, Nihada Milaka i Nenada Vidakovića. Ovaj sjajni tim, koji se i danas smatra jednim od, po imenima, najkvalitetnijih sastava u historiji FK Sarajevo, sa klupe je predvodio najmlađi stručni štab u državi, na čelu sa Fuadom Muzurovićem i njegovim pomoćnicima Denijalom Pirićem i Boškom Prodanovićem. Nakon prethodne sezone, u kojoj je Sarajevo teškom mukom tek u samom finišu prvenstva, uspjelo izboriti opstanak u društvu najboljih, bordo tim je povratkom kapitena Šljive zaigrao mnogo bolje, pa se nakon 20 odigranih kola našao na visokom petom mjestu, potajno se nadajući povratku na međunarodnu scenu. Ipak, nešto slabiji rezultati u samom finišu sezone pokvarili su konačni plasman, ali je i deveto mjesto na kojem se bordo tim nalazio uoči duela pretposljednjeg kola sa ekipom Zagreba svejedno moglo okarakterisati kao dobar rezultat i kao sjajna podloga za naredne sezone, što će se kasnije ispostaviti kao tačna procjena.

Ipak, kako je sezona odmicala, navijače Sarajeva je najviše brinula činjenica da je dugogodišnji kapiten, Edhem Šljivo, nakon deset provedenih godina u prvom timu, stekao pravo odlaska u inostranstvo, što je i potvrđeno uoči samog kraja sezone. Šljivo je potpisao ugovor sa belgijskim prvoligašem Liegeom, pa mu je upravo susret sa Zagrebom na Koševu bio i posljednji u bordo dresu. Stoga je uoči početka utakmice priređena mala svečanost u čast kapitena bordo tima, kojeg su klupsko rukovodstvo, saigrači i navijači ispratili cvijećem i prigodnim poklonima.

Edhem Šljivo u društvu velikog navijača bordo tima, Mehe Runde

Nakon prigodne svečanosti, te prvog sudijskog zvižduka Angelovskog, fudbaleri Sarajeva su već od samog starta meča krenuli agresivno prema golu gostiju, sa željom da što prije dođu do prednosti. Oko 4.000 prisutnih gledalaca nije dugo čekalo na slavlje, obzirom da se već u 10. minuti zatresla mreža golmana Simunića. Akciju Sarajeva je na desnoj strani započeo Safet Sušić, nakon čijeg centaršuta se najbolje snalazi Savić. Prvi pokušaj napadača Sarajeva zaustavila je prečka gola gostiju, nakon čega je lopta ponovo stigla do njega. Iz drugog puta Savić je bio precizniji, postigavši tako svoj 21. gol u sezoni kojim je i definitivno ovjerio titulu najboljeg strijelca Prve savezne lige za tu sezonu. I nakon vodećeg gola, Sarajevo je nastavilo redati prilike pred Simunićevim golom, a najbolje su propustili upravo Savić i Sušić. I kada je izgledalo da je samo pitanje vremena kada će se mreža gostiju zatresti po drugi put, uslijedio je šok za domaće navijače. Bakota je u 34. minuti započeo prodor na sredini terena, a nakon što to je ušao u šesnaesterac Sarajeva, na njega su istovremeno startali Sead Gruda i Rajković. Sva trojica fudbalera su vrlo brzo završili na travi, a iz opšte gužve koja se stvorila, lopta se odbila u stranu do usamljenog Željka Smoleka, kojem je preostao lakši dio posla da je pošalje u praznu mrežu za 1:1. Tom prilikom povrijedio se golman Sarajeva, Gruda, koji nije mogao nastaviti meč, pa je trener Muzurović u igru poslao Miloša Đurkovića.

Bio je to ujedno i rezultat s kojim se otišlo na odmor, a drugo poluvrijeme je ponudilo nešto manje sadržajan fudbal. Prvu priliku ponovo je imalo Sarajevo, ovog puta preko Repčića čiji udarac u 58. minuti zaustavlja Simunić. Gosti su uzvratili četiri minute kasnije, preko Čopora čiji je udarac sa vrha šesnaesterca u korner odbio Đurković. Do kraja meča viđene su još dvije dobre prilike, obje pred golom Sarajeva, ali je rezultat ostao nepromijenjen. Prvo je u 77. minuti Čopor neprecizno šutirao glavom, nakon centaršuta Bakote, da bi gosti najbliže pobjedonosnom golu bili pet minuta prije kraja meča. Bakota je u solo prodoru uspio prevariti čak i golmana Đurkovića, ali je siguran gol spriječio Milak, koji je izbacio loptu sa same gol-linije.

Podjelom bodova na kraju su mogli biti zadovoljni fudbaleri oba tima. Sarajevo je zadržalo poziciju u sredini tabele, dok su gosti i matematički osigurali opstanak u društvu najboljih, a publika se na jedan lijep i dostojanstven način oprostila od svog ljubimca. Bio je to posljednji meč Edhema Šljive na njegovom Koševu, a dres Sarajeva je obukao još samo jednom, sedam dana kasnije u posljednjem kolu protiv beogradskog Partizana, nakon čega je nastavio karijeru izvan granica bivše države.

Izvještaj, sastave i fotografije sa ove utakmice možete pogledati ovdje.