U februaru 1992. godine, održano je 28. i ujedno posljednje izdanje čuvenog Veležovog "Februarskog turnira", a Sarajevo je po šesti put uzelo učešće. Za razliku od prethodnih turnira, tribine mostarskog stadiona pod Bijelim brijegom bile su sablasno prazne. Rat koji je bjesnio u susjednoj Hrvatskoj, te generalno napeta atmosfera u ostatku Jugoslavije, mogli su se osjetiti u zraku. Na sve četiri utakmice je bilo prisutno tek nekoliko stotina gledalaca. Bio je to ujedno i jedini turnir na kojem su učestvovale isključivo ekipe iz Bosne i Hercegovine, a pored Sarajeva i domaćina Veleža, učestvovali su još banjalučki Borac i tuzlanska Sloboda. Kao i obično, turnir je otvoren svečanim defileom aktera, te zajedničkim polaganjem cvijeća četvorice kapitena na spomenik poginulim članovima Veleža u Drugom svjetskom ratu.

Obzirom da je zbog Evropskog prvenstva, start proljetnog dijela Prve savezne lige pomjeren za 16. februar, turnir je održan prvog vikenda u drugom mjesecu, 1. i 2. februara, a otvoren je utakmicom između Veleža i Slobode, u kojoj je domaći tim slavio rezultatom 2:0.

U drugom meču subotnjeg programa turnira, na teren mostarskog stadiona izašle su ekipe Sarajeva i Borca. Trener Sarajeva, Fuad Muzurović za meč sa Borcem odabrao je sljedećih 11 fudbalera: Jakovljević, Vidaković, Lazić, Slagalo, Raičković, Geca, Mulavdić, Nedić, Omanović, Varupa i Jašarević. Priliku za igru u nastavku utakmice dobili su još Vuksanović, Duro, Mekić i Varešanović.

Od oko 800 gledalaca, koliko je posmatralo meč između Veleža i Slobode, na tribinama Bijelog brijega ostalo je tek tristotinjak navijača, koji su ipak mogli uživati u dobroj utakmici. Iako je Sarajevo, kao četvrtoplasirani tim jesenjeg dijela prvenstva, potajno smatrano glavnim favoritom za osvajanje prvog mjesta, Banjalučani su u ovom meču bili mnogo bolji protivnik i zasluženo su stigli do minimalne pobjede.

Trenutak odluke dogodio se već u 18. minuti, kada je Nudžein Geca u svom šesnaestercu nepropisno zaustavio napadača Borca, Senada Lupića. Tuzlanski sudija Tomić je opravdano pokazao na bijelu tačku, a siguran sa penala bio je Vuković. Iako je golman Sarajeva, Anto Jakovljević, prozreo namjeru svog dojučerašnjeg saigrača, njegov udarac je ipak bio savršeno precizan, te je Borac stigao do vodstva od 1:0.

Do kraja meča, banjalučki tim je imao još nekoliko izglednih prilika, ali je najviše zahvaljujući Jakovljeviću rezultat ostao nepromijenjen, te se Borac po prvi put plasirao u finale "Februarskog turnira".

Ekipa Sarajeva na "Februarskom turniru" u Mostaru
Stoje: Geca, Vidaković, Slagalo, Jašarević, Nedić, Jakovljević
Čuče: Raičković, Varupa, Mulavdić, Lazić, Omanović

Drugi dan turnira otvoren je utakmicom za treće mjesto između poraženih polufinalista, Sarajeva i Slobode. Za razliku od prvog meča, bordo tim je protiv Tuzlaka zaigrao mnogo bolje i efikasnije, te je zasluženo stigao do ubjedljive pobjede rezultatom 3:1. Dvostruki strijelac za Sarajevo bio je kapiten Risto Vidaković, dok se u listu strijelaca upisao i Igor Lazić. Ujtešno pogodak za Slobodu bio je djelo Muhameda Tahirovića.

Po završetku finalne utakmice, u kojoj je Velež slavio savladao ekipu Borca, podijeljene su nagrade za najbolje ekipe i pojedince. Za najboljeg golmana turnira proglašen je čuvar mreže Sarajeva, Anto Jakovljević, dok je kapitenu bordo tima, Risti Vidakoviću, pripao trofej za najboljeg strijelca turnira, obzirom da je jedini postigao dva gola na turniru.

Dva mjeseca kasnije, u Bosni i Hercegovini je počeo rat, a mostarski Velež je zauvijek napustio svoj dom pod Bijelim brijegom, čime je spuštena zavjesa na ovaj najdugovječniji tradicionalni turnir u bivšoj državi.

Najuspješniji tim na turniru bio je očekivano mostarski Velež, koji je 16 puta osvajao prvo mjesto. Sarajevo je na mostarskom turniru učestvovalo ukupno šest puta, a najbolji rezultat ostvaren je 1986. godine - drugo mjesto. Bordo tim je još tri puta bio trećeplasirani (1971., 1975. i 1992.), te dva puta četvrtoplasirani (1977. i 1980.). Sarajevo je na turniru odigralo ukupno 12 utakmica, ostvarivši učinak od četiri pobjede i osam poraza.

Najviše pogodaka za Sarajevo na Februarskim turnirima postigao je Slaviša Vukičević koji je bio strijelac tri puta, dok su Džemaludin Mušović i Risto Vidaković postigli po dva gola. Najviše nastupa upisali su Safet Sušić i Nihad Milak, koji su odigrali po šest utakmica za Sarajevo. Pored tih šest nastupa u dresu Sarajeva, Sušić je upisao još dva nastupa i u Veležovom dresu, kao gost igrač na turniru iz 1982. godine.

Sarajevo na "Februarskom turniru" - I dio
Sarajevo na "Februarskom turniru" - II dio
Sarajevo na "Februarskom turniru" - III dio
Sarajevo na "Februarskom turniru" - IV dio
Sarajevo na "Februarskom turniru" - V dio